čudesa stvaranja

Filozofski i racionalistički pokreti su htjeli da proslave razum i uzdignu ga na posebno mjesto, kako to oni kažu, ali nisu, niti će ikada moći da mu ukažu ni stoti dio počasti koju mu je ukazao islam. Razum, sa islamskog gledišta, zauzima posebno mjesto, ne uzdiže se na stepen božanstva, niti mu se oduzima vrijednost do te mjere da njegov vlasnik naliči životinjama (tj. kao da nema razuma).
Nema niti jednog ubjeđenja (vjerovanja) koje poštuje čovjekov razum, njime se ponosi i na njega oslanja u svome utemeljenju, kao što je to islam.


Nema niti jedne knjige koja je razumu dala slobodu, podigla mu cijenu i ukazala počast, kao što je to Kur'an Časni. On na mnogo mjesta potencira upotrebljavanje razuma kako bi odigrao ulogu za koju ga je Allah, dž.š., stvorio. Najznačajnije manifestacije uvažavanja razuma u islamu su sljedeće:

1. Poziv u iman (vjerovanje) zasniva se na razumskom ubjeđenju.

Islam ne traži od čovjeka da ugasi svjetiljku razuma i vjeruje (bude ubijeđen), nego ga poziva da upotrijebi razum i iskoristi sve njegove potencijale na putu stizanja do stvari koje će ga potpuno ubijediti, a vezane su za njegov život. Metode kojima Islam usmjerava čovjekove razumske (racionalnim) potencijale su:

Poziv na razmišljanje i pažljivo proučavanje. Allah, dž.š., poziva ljude na razmišljanje o Kur'anu, kao što kaže: "A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti." (Prijevod značenja - En-Nisa, 82.)

I kaže: "Zašto oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci?" (Prijevod značenja - Muhammed, 24.)

Poziva na razmišljanje o Njegovim stvorenjima, kao što kaže: "Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: "Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!" (Prijevod značenja - Ali Imran, 191.)

I kaže: "Pa zašto oni ne pogledaju kamile - kako su stvorene, i planine - kako su postavljene, i zemlju - kako je prostrta?" (Prijevod značenja - El Gašije, 17., 20.)

Zatim izaziva ljudski razum da nađe i najsitniju manjkavost u nečemu od Njegovih stvorenja, pa kaže: "Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u tome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li kakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran." (Prijevod značenja - Mulk, 3.) 

Zatim poziva na razmišljanje o Njegovim zakonima, kao što kaže: "U odmazdi vam je - opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili." (Prijevod značenja - El-Bekare - 179.)

"A bolje vam je, neka znate, da postite." (Prijevod značenja - El-Bekare - 184.)

Islam posvećuje pažnju probuđivanju ljudskog razuma kako bi pažljivo razmislio o ovim propisima i sproveo ih na najbolji mogući način. Potom na razmišljanje o prijašnjim narodima i onome što im se dogodilo zbog grijeha i nepokornosti Allahu.

"Reci: Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali." (Prijevod značenja - El-En'am, 11.)

"Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama Mi nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uništili, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali?" I na kraju poziv je upućen na razmišljanje o dunjaluku  i njegovoj prolaznosti.

"Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može." (Prijevod značenja - El-Kehf, 45.)

Razmišljanje o stvarima koje smo naveli, ne traži se tek tako, samo radi sebe, nego da bi urodilo korisnim plodovima. Dakle, ne radi se o pustom filozofiranju i natjecanju u zapetljavanju govora i njegovom odvosmišljavanju, nego na popravljanje srca, ubjeđenja i života u skladu sa ispravnim vjerskim programom.

2. Poziv na usmjeravanje svih razumskih potencijala ka nadziranju društva s ciljem  popravljanja stanja.

Kaže Allah, dž.š.: "Neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati, naređivati da se čini dobro, a zlo zabranjivati, - oni će što žele postići." (Prijevod značenja - Ali Imran, 104.)

Islam je učinio svakog pojedinca odgovornim za ono što se događa u društvu i zaprijetio je žestokom kaznom onome koji bude znao, a ne bude popravljao, pa makar on sam bio dobar. Kaže Allah dž.š.: "Izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava." (Prijevod značenja - El-Enfal, 25.)

Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado." (Prenosi ga Buhari 13/100, Muslim br. 189 od Ibn Omera)

3. Islam ne prisiljava čovjekov razum da vjeruje, nego mu je ostavio da izabere između vjerovanja i nevjerovanja, nakon što mu je iznio dokaze.

Kaže Allah, dž.š.: "Nema prisile u vjeru." (Prijevod značenja - El-Bekare, 256.)

"I reci: Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!" (Prijevod značenja - El-Kehf, 29.)

4. Islam nastoji da odnos između čovjeka i njegovog Gospodara bude zasnovan na jasnoj racionalnoj osnovi u ubjeđenju (vjerovanju) i zakonodavstvu.

Islam ne želi da čovjeka, kojeg ubijedi svojim dokazima, okuje u okove isposništva, jer nema isposništva u Islamu. Isposništvo ograničava čovjekov razum, za nemaruje potencijale čovječanstva i suprotstavlja se zakonima života, jer bi nestalo života na Zemlji ako bi se svi ljudi posvetili isposništvu.

5. Islam kori one koji se slijepo povode i ne upotrebljavaju vlastiti razum. Također upozorava na slijepo slijeđenje praznih teorija i bezvrijednih mišljenja kojima su izvor legende i prohtjevi.

Kaže Allah, dž.š.: "A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: "Nećemo, slijedićemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kad im preci nisu ništa shvaćali i kad nisu na pravom putu bili?!" (Prijevod značenja - El-Bekare, 170.)

Allah, dž.š. je, naredio ljudima da dobro provjere određenu stvar prije nego u nju povjeruju i za njom se povedu: "Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se zaista odgovarati." (Prijevod značenja - El-Isra, 36.)

6. Islam naređuje traženje znanja (obrazovanje) i podstiče na njega kako bi se upotpunio i razvio čovjekov razum.

Kao što se tijelo razvija uzimanjem hrane, tako se i razum razvija uzimanjem znanja. Čak šta više, Allah, dž.š., je spomenuo učenjaka zajedno sa Sobom i melecima: "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, - a i meleki i učeni - i da On postupa pravedno..." (Prijevod značenja - Ali Imran, 18.) Zbog toga je Islamu nepoznat pojam "vjerskog čovjeka", tj. onoga koji posjeduje monopol nad znanjem, dijeli oprosnice i ima pravo da zabranjuje i dozvoljava. U Islamu postoji pojam "vjerski učenjak", a to je onaj kome se ljudi obraćaju u slučaju da su im nejasne neke vjerske stvari i koji, oslanjajući se na punovažne dokaze u Šeriatu, daje objašnjenje. Učenjak ne smije obavezati nikoga od ljudi da se drži nečega što nema potporu bilo u Kur'anu, bilo u Sunnetu, bilo u konsenzusu muslimana.

7. Islam je zabranio sve što negativno utiče na razum i može biti uzrokom njegovog slabljenja ili potpunog gubljenja.

Tako je zabranio alkohol i sve ono što opija.

Kaže Allah, dž.š.: "O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite." (Prijevod značenja - El-Maide, 90.)

Prenose Buhari (10/25) i Muslim (2.003) od Abdullaha ibn Omera da je rekao Poslanik s.a.v.s.: "Sve što opija je haram." Čak šta više, zabranio je i najmanju količinu nekog od opojnih sredstava, iako u suštini ta količina ne opija. Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Sve što opija u većim količinama, zabranjeno je i u malim količinama." (Šejh Albani ocjenio ga je vjerodostojnim u Irvan-l-galilu 2.375) Zatim, propisao je krvarinu za onoga ko prouzrokuje gubljenje razuma kod nekog od ljudi.

Zabranjeno znanje

Nužno je znati da je Islam ograničio polje djelovanja razuma i ako razum pokuša da izađe iz tog polja zasigurno će zalutati.

Ovo se također može smatrati poštivanjem razuma, jer nema sumnje da on ima ograničene mogućnosti i sposobnosti i ne može dokučiti sve činjenice bez obzira koliko jasno i precizno bilo njegovo zapažanje i primjećivanje. Ako pokuša da dokuči ono što ne može dokučiti, mnoge stvari postat će mu nejasne i zapast će u tmine iz kojih se neće lahko izvući.

Zbog toga je nužno da se razum pokori i preda onome što je došlo u Šerijatu, čak i onda kada ne bude znao mudrost i uzrok toga. Prvi grijeh, koji je počinjen prema Allahu dž.š., dogodio se upravo zbog nepokoravanja onome što dolazi od Njega i upotrebljavanja razuma ondje gdje mu nije mjesto. Naime, kada je Allah, dž.š., naredio Iblisu da učini sedždu Ademu on se uzoholio i odbio da izvrši ono što mu je naredio, obrazlažući to time da je on bolji od Adema (a.s.). "Reče: "Ja sam bolji od njega; mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače." (El E'araf, 12.).

Odbio je da se pokori naredbi, tražeći da mu se objasni razlog zbog kojeg bi se on trebao pokoriti nekome ko je manje vrijedniji od njega. Pošto njegov razum nije dokučio razlog naredbe, odbio ju je i na sebe navukao vječno Allahovo prokletstvo i kaznu.

Islam nije dozvolio razumu da zalazi u stvari koje ne može dokučiti kao što je Allahovo biće, duša i njena kakvoća (suština) i slično tome. Kaže Poslanik (s.a.v.s.): "Razmišljajte o Allahovim blagodatima, nemojte razmišljati o Allahu." (Hadis je spomenuo šejh Albani u Silsiletu-l-ehadisi-ssahihati 1.788)

Poslanik kaže: "Ljudi će neprestano postavljati pitanja, dok na kraju ne budu upitali: - Dobro, ovo su Allahova stvorenja, a ko je Allaha stvorio? Ako neko od vas primijeti takvo nešto kod sebe neka kaže: "Vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika." (Prenose Buhari, Muslim i Ebu Davud od Ebu Hurejre).

Prve generacije su dobro shvatile dokle smije ići čovjekov razum i u šta se ne smije upuštati, a šta mora ostaviti - predati mu se. Znali su izbjegavati one koji su bili poznati po slijeđenju strasti, a koji su pitali o manje jasnim ajetima. Prenosi Darimi u Sunenu (1/55-56) da je Salig ibn Isl volio pitati o manje jasnim ajetima, dok nije došao u Egipat (Misr) odakle ga je Amr ibn El-As poslao Omeru r.a.. Kada je Omer r.a. pročitao poruku sa kojom je došao izaslanik, rekao je: "Gdje je taj čovjek? Pogledaj! Ako bude otišao, žestoko ću te kazniti." Kada su ga doveli reče mu Omer: "To što radiš je put novotarije." Zatim ga je udario i naredio da se vrati u svoje mjesto. Poručio je Ebu Musau el-Ešariju (pod čijom je upravom bio ovaj čovjek) da niko od muslimana ne smije sjediti sa njim. Kaže Ebu Usman en-Nehdi: "Da nas je bilo stotinu, a on došao među nas, razišli bi se." Ovo ne znači da je islamsko društvo u svakom vremenu bilo sačuvano od iznimnih mišljenja, nego se čak u Poslanikovo vrijeme znalo dogoditi nešto takvo, samo što je Poslanikovo postojanje i silazak Objave sa nebesa bilo uzrokom sasjecanja tih stvari u korjenu.

Šerijat je vodič razuma

Razum je uslov upoznavanja sa različitim vrstama znanosti i upotpunjavanja djela. Njime se usavršava znanje i djelo. Međutim sam razum nije dovoljan, zbog toga što je on samo vrsta sposobnosti koja se nalazi u čovjeku, kao što je sposobnost vida u očima. Ako se spoji sa svjetlom Kur'ana i imana biva kao svjetlost očiju kada se spoji sa svjetlošću Sunca i vatre. Ako ostane sam neće moći dokučiti ono što inače sam ne može dokučiti, a ako se potpuno isključi, čovjekovi postupci bivaju kao postupci životinja, koji nekada mogu biti popraćeni ljubavlju i osjećanjima. Kaže šejhu-Islami u "Medžmu-l-fetava" 3/338, 339. str.: "Poslanici su došli sa onim što razum ne može dokučiti, a ne sa onim što je razumski nemoguće.

Međutim, oni koji su prešli granice u korištenju razuma proglasili su neke stvari nužnima, neke dozvoljenima a neke nemogućima.

Oslonac su im bili razumski dokazi za koje su bili ubijeđeni da su sušta istina, a u stvarnosti su neistina. S tim dokazima suprostavili su se Objavi sa kojom su došli poslanici."

Kaže Ibn Kutejbe u svojoj knjizi "Te'wilu muhtelifi-l-hadisi" str. 14, objašnjavajući stvarno stanje takvih i ništavnost njihovih dokaza: "S obzirom da oni smatraju da izvrsno poznaju analogiju i da su opskrbljeni aparatima zapažanja nikako se nije smjelo dogoditi da među njima dođe do razilaženja... Šta reći kada znamo da oni prednjače u međusobnom razilaženju i da se dvojica njihovih velikana ne mogu složiti bar oko jedne vjerske stvari."

Ono što smo naveli do sada upućuje nas na jedno od temeljnih pravila: "ŠERIJAT JE VODIČ RAZUMA, NA NJEGA SE OSLANJA I OD NJEGA POČINJE."

No, ne smije se otići u drugu krajnost i zakatančiti razum. Islam zabranjuje racionalno studiranje samo onda kada se ono kosi sa vjerskim tekstovima, smatra neovisnim o Allahovom zakonu (Šerijatu) i kada mu se da prednost nad Šerijatom. Grčki filozofi maštali su o razumu koji će biti odvojen od strasti, potpuno predan istraživanju pravih činjenica i čist od svake primjese koja bi mogla narušiti ispravno razmišljanje i prosuđivanje. To je bila mašta i svih racionalističkih pokreta poslije njih. Ljudska historija, pak, svjedoči nešto potpuno suprotno. Takav razum u stvarnosti nikada nije postojao. Nije nam poznato da su se dvije osobe složile u svim detaljima određenog pitanja kroz dugu ljudsku historiju. Da je ikada postojao razum o kojem su maštali racionalistički pokreti sigurno bi se složili, jer je nemoguće da bude više istina. A pored toga poznato je da čovječanstvo nije uzimalo razum za sudiju u svim stvarima i situacijama.

Stalna previranja, nemiri, luđački ratovi koji sa sobom nose milione žrtava i velike materijalne štete, nepravedan odnos prema ljudima, svjedok su da čovječanstvo nije uzimalo razum za sudiju u svim stvarima i situacijama. Ono na što upućuju jasni dokazi jeste da se razum pokorava onome ko njime zavlada. Ako njime zavlada duša koju je Allah uputio na pravi put, njegova logika i razmišljanje bit će ispravni i vjerno će služiti pravom putu sa svim svojim potencijalima, a ako njime zavlada zabludjela duša, tj. strast i prohtjevi, bit će sluga zablude sa svim svojim potencijalima i žestoko će se raspravljati u odbrani svojih stavova.

Kaže Allah, dž.š.: "... ali je čovjek, više nego iko spreman da raspravlja." ( Prijevod značenja - El-Kehf, 54.)

Dokaz da je razum ograničen i da se njime ne može obuhvatiti sve vjere od, jeste to da je Allah, dž.š., ukorio Jevreje, koji su se oslanjali na svoj razum u poimanju vjere. Kaže Allah, dž.š.: "Zar se vi nadate da će vam se Jevreji odazvati i vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali, pa su ih, nakon što su mislili da su ih shvatili (svojim razumom) svjesno izvrnuli." (Prijevod značenja - El-Bekare, 75.)

Neki od ljudi koji su čuli za “teoriju evolucije” ili “darvinizam” mogu

pomisliti da se ti koncepti tiču samo oblasti biologije i da nemaju

značaja za njihov svakodnevni život. To je veoma pogrešno shvatanje

zato što, daleko više nego biološki koncept, teorija evolucije predstavlja

čvrstu osnovu jedne nepoštene filozofije koja ima premoć i uticaj nad

velikim brojem ljudi.

Ta filozofija je “materijalizam”, ona sadrži jedan veliki broj netačnih ili

vještačkih pogleda o tome zašto i kako smo mi nastali. Materijalizam zagovara

da ne postoji ništa osim materije i da je materija suština svega, i organskog

i neorganskog. Pošavši od te premise, ona isključuje i odbacuje postojanje

Uzvišenog Tvorca - Boga. Spuštajuči sve na razinu materije, ta filozofija

transformira čovjeka u jedno biće koje obraća pažnju samo na materiju i

koji se odbacuje i okreće od moralnih vrijednosti bilo koje vrste. To je

početak velikih nesreća koje će zadesiti čovjeka.

Šteta od materijalizma ne ograničava se samo na pojedinca.

Materijalizam nastoji ukinuti osnovne vrijednosti na kojima po~čvaju država

i društvo i stvoriti jedno bezdušno i bezosjećajno društvo koje obraća pž`nju

samo na materijalno. S obzirom da članovi takvog društva ne mogu nikada

posjedovati idealističke osobine i predstave kao što su patriotizam, ljubav

prema bližnjima, pravda, odanost, poštenje, požrtvovanost i dobar moral,

društvenom poretku osnovanom od takvih pojedinaca suđeno je da bude

razmrskan u kratkom vremenu. Iz tih razloga, materijalizam je jedna od najozbiljnijih

prijetnji osnovnim vrijednostima političkog i društvenog poretka

jedne nacije. +++

Druga velika opasnost i zlo od materijalizma je u tome što on služi kao

osnova anarhističkih i razdornih ideologija koje ciljaju na opstojnost države i

naroda. Komunizam, najistaknutiji od ovih ideologija, prirodan je politički

produkt materijalističke filozofije. Nastoječi da uničti svete pojmove kao što

"Karl Marx je jasno stavio

do znanja da

Darwinova teorija

osigurava jedno čvrsto

tlo za materijalizam,

a time i za komunizam.

On je kroz posvetu

svog najvećeg

djela, Das Kapitala

(Kapital), tako|er,

izrazio svoje simpatije

koje gaji prema Darwinu.

Poklanjajući mu njemačko izdanje Kapitala, Marx je

napisao: "Charlesu Darwinu od Karla Marxa, jednog"

su država i porodica, on predstavlja osnovnu ideologiju svakom obliku separatistič

kih akcija usmjerenih protiv unitarne strukture države.

Teorija evolucije sačinjava takozvanu znanstvenu osnovu za materijalizam,

od kojeg zavisi komunistička ideologija. Uzimajući teoriju evolucije

kao referencu, komunizam nastoji opravdati sebe i predstaviti svoju ideologiju

kao zvučnu i ispravnu. To je razlog zbog kojeg je osnivač komunizma, Karl

Marx, za Darwinovu knjigu Porijeklo vrsta, koja je postavila temelj teorije

evolucije, napisao slijedeće: “Ovo je knjiga koja sadrži osnove historije

prirode našeg gledišta.”

Ustvari, materijalistički pogledi svake vrste, sa Marxovim idejama na

čelu, potpuno su propali jer je teorija evolucije, koja je zapravo jedna dogma

iz XIX stoljeća na kojoj materijalizam opstoji, apsolutno poništena zahvaljujući otkrićima savremene znanosti. Znanost je pobila i nastavlja pobijati materijalističke hipoteze koje priznaju samo postojanje materije i ničeg više.

Znanost, također, demonstrira da su sva bića produkt kreacije Jednog

Superiornog Bića.

Namjera ove knjige je izložiti znanstvene činjenice koje jasno pobijaju

teoriju evolucije na svim poljima i informirati ljude o prikrivenoj, krajnjoj i

stvarnoj namjeri ove takozvane “znanosti” koja je, ustvari, samo obmana.

Treba naglasiti da evolucionisti nemaju odgovora na ovu knjigu i da oni

neće ni pokušati odgovoriti, jer su svjesni da će takav akt, jednostavno, pomoć

i mnogima da bolje shvate da je teorija evolucije zapravo samo laž.

U Kur’anu čitamo:

“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa zar neće vjerovati?”
(Kur’an, 21:30)“A Allah je svaku životinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.”
(Kur’an, 24:45)

“I On je Taj koji je od vode stvorio čovjeka, te mu načinio srodstvo i tazbinstvo. A Gospodar tvoj je Moćni.”
(Kur’an, 25:54)

Voda je najpoznatiji sastojak Zemlje, pokrivajući više od 70% njene površine. Sva živa stvorenja u najvećem dijelu su od vode. Npr. ljudsko tijelo sadrži dvije trećine vode. (Kada kremiraju čovjeka, šta mu se događa? Zašto?) Naučnici kažu da svi postojeći oblici života zahtijevaju tri osnovna uslova: temperaturu, vodu i atmosferu.
Svi metabolizmi trebaju vodu da bi preživjeli. Tako životinje koje obitavaju u sušnim regionima posjeduju tjelesne mehanizme koji ih štite od gubitka vode i koriste je na najbolji način (kamile). Dehidracija kod ljudi može biti rezultat nedostatka hrane, pića i znojenja, pored ostalih faktora. Ovaj gubitak tečnosti ima negativan efekat na pravilan rad srca, centralni nervni sistem i organe koji imaju nježnu muskulaturu. Konačno, kada se gubi tečnost ćelija, onda dolaze u pitanje životni hemijski procesi u ćelijama. Ako se voda ne unese u organizam, smrt će obično nastupiti u roku od nekoliko dana.
Krv svih živih bića sastavljena je od 55% od plazme, a ona se sastoji od 90% vode. Možemo tako nabrajati dalje i dalje. Opet se nađemo sa pitanjem: kako je Muhammed a.s. mogao znati da su sva stvorenja stvorena od vode, stoljećima prije nego što su ljudi utvrdili ovu činjenicu naučnim istraživanjima. Da li je on nasumice odabrao jedan element, iz bezbrojnih milijardi mogućih izbora? Zašto on nije tvrdio da su živa stvorenja stvorena od zraka, ili od drveta? Zašto vode? Odgovor je poznat!

Mudzize poslanika: Jedna od karika dugog niza dokaza postojanja Allaha dz.s. jesu mudzize (nadnaravne pojave) koje je Allah darovao nekim od poslanika, kao izazov narodima kojima su ti poslanici poslani. Medjutim, sam dolazak velikog broja poslanika u razlicitom vremenu i prostoru, koji su pozivali istoj strani,dovoljan je dokaz postojanja Allaha dz.s. Zbog cega? Samim tim da toliki broj ljudi, koji se nikada nisu sreli ni vidjeli, kazu: "Mi smo poslanici", te pozivaju u jednu te istu stvar - Islam, i vjerovanje u jednog jedinog Allaha, je dovoljan dokaz za postojanje Allaha dz.s. "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: -Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte." (Prijevod znacenja, El-Enbija, 26.) Ovaj ajet nas opet vraca na cinjenicu da su svi oni zaista dosli sa istog izvora. Imamo primjer Nedzasije, kralja Abesinije koji je, nakon sto je cuo cemu poziva Muhammed s.a.v.s., zaplakao i rekao: "Zaista Muhammed i Isa dolaze sa istog izvora." Sto se tice samih mudziza one su najjaci dokaz istinitosti onoga sa cime su dolazili poslanici. Razliciti poslanici su imali razlicite mudzize. Muhammed s.a.v.s. je imao mnogobrojne mudzize, ali najveca mudziza koju mu je podario Allah dz.s. nesumljivo je Kur'an. Ona se razlikuje od svih mudziza koje su bile davane drugim poslanicima, jer su one prestajale smrcu istih, dok je Kur'an, najveca mudziza, ostala trajna sve do Sudnjeg dana. Zbog ovog Allah dz.s. na nekoliko mjesta u Kur'anu poziva ljude da dodju sa necim slicnim Kur'anu, ako mogu, pa kaze: "Reci: Kada bi se svi ljudi i dzinovi udruzili da sacine jedan ovakav Kur'an, oni, kao sto je on, ne bi sacinili, pa makar jedni drugima pomagali." (Prijevod znacenja, El-Isra, 88.)

Svi su ostali nemocni pred Kur'anom, Allahovim govorom, koji nije stvoren. Ostali su nemocni pred stilistikom Kur'ana i velicinom pouka koje u sebi sadrzi. Zar nije dovoljan dokaz da je Kur'an istina od Allaha dz.s., to sto u sebi sadrzi vijesti prijasnjih naroda i to u najsitnije detalje, navodi dijalog izmedju Merjeme i Zekerijjaa, Musaa a.s. i njegovog naroda, Musaa a.s. i faraona, rijeci Ibrahima a.s., pohode Zulkarnejna… Odakle je Poslanik to saznao u detalje odgovor nam daje Uzviseni: "To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo." (Prijevod znacenja, Ali-Imran, 44.) Zar nije dovoljan dokaz postojanja Allaha dz.s. Kur'an, Njegova knjiga u kojoj se nalaze Allahovi propisi, koji su regulirali cjelokupan sistem zivota kako pojedinca tako i zajednice. Ovaj zakon nije utopija, nego je dozivio svoju primjenu u stvarnom zivotu vise od hiljadu godina. Zar je mogao jedan covjek, koji nije znao ni citati ni pisati, doci sa potpunim sistemom kome se ne moze naci jedna, jedina greska. Sistem koji je regulirao sve, od najvaznijih zivotnih pitanja do onih najsitnijih. Zato je Selman El-Farisijj na prigovor Perzijanaca: "Zar si ostavio nasu kulturu i civilizaciju?", odgovorio: "Nas Poslanik nas je svemu poducio, pa cak i kako cemo nuzdu obaviti."

Vjerovatno smo svi čuli kako ljudi govore o ozonskim “rupama” u atmosferi naše planete. Tanjenje ozonskog sloja i rupe u njemu izazvale su ozbiljnu zabrinutost.
Sunce kao i svaka druga zvijezda zrači u širokom području talasnih dužina. Vidljivi talasi, koje nazivamo Sunčevi zraci, su samo dio te radijacije, a oni leže između ultraljubičastih i infracrvenih zraka. Sunce takođe zrači i na većim talasnim dužinama koje ljudsko oko ne može vidjeti, a to je područje infracrvenih i radio talasa, a takođe i u području kraćih talasnih dužina od onih koje mi možemo vidjeti, kao ultravioletni, X zraci i gama zraci.
Ti kratki talasi (X i gama zraci) u potpunosti bivaju blokirani u gornjim slojevima Zemljine atmosfere, dok većinu ultravioletnih zraka apsorbuje ozonski sloj. Samo mala količina ultavioletnih zraka može prodrijeti.
Šta je ozon?
Ozon je plavičasti gas koji je štetan za udisanje. Sastavljen je od tri atoma kisika.
Različite vrste ultraljubičastog zračenja koje proizvodi Sunce konstantno proizvode i uništavaju ozonske molekule. Normalno, proizvodnja i razaranje balansira tako da je količina ozona u bilo kom datom vremenu dosta stabilna.
Šta je to ozonski sloj?
Ozonski sloj je jedan gigantski zaštitni kišobran stvoren od sloja ozona koji obavija Zemlju. Taj sloj je debljine oko 20 kilometara, a nalazi se na 15-35 km iznad Zemljine površine u gornjoj atmosferi (stratosferi).

Ozon se nalazi u svim slojevima atmosfere, a najviše ga je u stratosferi oko 90%. Čak i mala koncentracija ozona igra značajnu ulogu. Ultravioletno zračenje može oštetiti ćelije živih organizama, ljudi, životinja i biljaka. Dok male doze ovog zračenja rezultiraju kao opekotine od Sunca, dotle veće doze mogu izazvati katarakte ili rak kože, a mogu uticati i na rast biljaka.
Nalik na dobre sunčanice, ozonski sloj djeluje kao prirodni filter, blokirajući većinu štetnih ultraljubičastih Sunčevih zraka.
Razaranje ozona uzrokovano je kompleksnim hemijskim reakcijama uključujući hlor i brom. Mada se mala količina ovih elemenata prirodno nalazi u stratosferi - npr. hlor proizvode vulkanske erupcije - najveće uništenje ozona uzrokovale su u zadnjih 20 godina hemikalije koje su proizveli ljudi.
Detaljni sastav Zemljine atmosfere i otkriće ozonskog sloja dogodilo se mnogo stoljeća poslije objave Kur’ana, pa ipak Kur’an spominje ovu zaštitu od Sunčevih zraka.

Tumačenje kur’anskog ajeta 18:90.

“Dok - kad stiže izlazištu Sunca, nađe ga izlazi nad ljudima kojima nismo od njega načinili štit.”
(Kur’an, 18:90)

Iz citiranog ajeta se da izvući 5 zaključaka:
1. Riječ štit ukazuje da od Sunca dolazi nešto štetno, jer da nema te štete, ne bi bilo potrebe za zaštitom.
2. U ranijim tumačenjima Kur’ana uzimalo se da riječ štit označava planine ili brda, ali planine i brda nas ne štite od štetnog djelovanja Sunčevih zraka, izuzev kada bi čitav život proveli unutar njih.
3. Ajet pokazuje da su ljudi koji su spomenuti u njemu, a koji nemaju štita, ustvari, izuzetak i da ostatak svijeta ima taj štit.
4. Riječi “nismo načinili štit” pokazuju da je taj štit prirodan (Božiji), a ne ljudski. Ovo automatski eliminiše sugestiju da bi to mogle biti kuće ili nešto što je napravio čovjek.
5. Ajet ukazuje na prisustvo ljudi na tom mjestu i da to mjesto ili ta zona, nije zaštićena. Ovo je u skladu sa sadašnjim znanjem, vezanim za postojanje rupa u ozonskom sloju. Općenito se smatra da su te rupe odvajkada postojale. Stvar je poprimila iznenada dramatičan tok, zbog toga što se veličina ovih rupa povećava kao rezultat čovjekovog onečišćenja planete.

U kur’anskoj pripovijesti o grupi vjernika koji su bili spašeni od svojih neprijatelja čudesnim dugim snom u pećini, Bog nam govori o vremenu koje su oni proveli u pećini, 300 godina, a neki su još dodali i devet. Na prvi pogled ovaj ajet izgleda nejasan, maglovit. Je li to 300 ili 309 godina? U daljem tekstu ćemo pokušati dokazati da su obe tvrdnje tačne.
Allah dž. š. u suri 18 kaže:

“Pokazivaćemo im znakove Naše na horizontima i u dušama njihovim, dok im ne bude jasno da je on Istina. Zar nije dovoljno, Gospodar tvoj, što je On nad svakom stvari svjedok?”
(Kur’an, 41:53)

“I ostali su u pećini svojoj tri stotine godina i dodali devet.
Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali. Njegovo je nevidljivo nebesa i Zemlje."
(Kur’an, 18:25-26)

Drevni narodi su računali da je mjesec vrijeme između dva puna Mjeseca, ili broj dana koji je potreban Mjesecu du okruži oko Zemlje.
Ova mjera se naziva lunarni mjesec i on iznosi 29 dana 12 sati 44 minute 2,8 sekundi. Islamska godina se sastoji od 12 lunarnih mjeseci. 1582. godine Italijani, Francuzi, Portugalci i Španci su prihvatili moderni Gregorijanski kalendar. U ovom kalendaru mjerenje dužine godine bazirano je na revoluciji Zemlje oko Sunca. Dužina mjeseca je prosječno 1/12 godine (28 do 31 dan) i udešena je tako da odgovara broju 12 mjeseci u godini koja se zove solarna ili tropska godina.

Godina je period potreban Zemlji da izvrši jedno orbitiranje oko Sunca, a postoji više načina na koji se ovo može izmjeriti. Za izračun kalendara, a da sve bude u skladu sa godišnjim dobima, najpogodnija je tropska godina, obzirom da se ona odnosi direktno na očito Sunčevo godišnje kretanje. Tropska godina se definiše kao interval između sukcesivnih prolaza Sunca kroz tačku proljetne ravnodnevnice (tj. kad ono prođe nebeski ekvator kasno u martu) i iznosi 365,242199 srednjih solarnih dana.
Tropska godina i sinodički mjesec (lunarni mjesec) su nesamjerljivi, 12 sinodičkih mjeseci iznosi 354,36705 dana, skoro 11 dana manje od tropske godine.

Muslimanska era se računa od početne tačke Hidžre. To je godina u kojoj je Muhammed a.s. poslanik Islama, prešao iz Mekke u Medinu 622. godine. Drugi halifa Umer I, koji je vladao od 634-644, odredio je da prvi dan mjeseca Muharrema bude početak godine, tj. 16 juli 622. godine.
Varijacije među mnogim kalendarima u upotrebi, od antičkih vremena pa do danas, uzrokovane su netačnošću određivanja tačne dužine godine. Razlika između gregorijanskog (solarnog) kalendara koji je usvojen u 16. stoljeću i hidžretskog (lunarnog) koji je usvojen u Muhammedovo a.s. vrijeme, je 10,87 dana na godinu.
Ovo potvrđuje validnost gore citiranog ajeta u kalendarskim sistemima, onom koji je slijeđen u Muhammedovo a.s. vrijeme i onog koji je usvojen 165 godina kasnije.

Orbitalni parametri Zemlje i Mjeseca

Mjesec:
1.Mjesečev orbitalni period (siderički):
27,3216615 dana
ili 27 dana 7 sati 43 minuta 11,5 sekundi
ili 327,85993 dana u godini
2. Prosječna dužina lunarnog dana (sinodičkog):
29,5305883 dana
ili 29 dana 12 sati 44 minuta 2,8 sekundi
ili 354,36705 dana u godini

Zemlja:
1. Rotacioni period Zemlje: 23,9345 sati
2. Orbitalni period Zemlje (siderički): 365,25636 dana
3. Tropska godina Zemlje (sinodička): 365,242199 dana

KALKULACIJE
S (solarna godina) = 365,242199 dana
L (lunarna godina) = 354,36705 dana
D (razlika) = S - L = 365,242199 – 354,36705 = 10,875149
S / D = 33,5850294
300 x D = 3262,5447 dana
S / L = 1,0306889396
(300 x D) / S = 8,932551356Devet solarnih godina (9 x S) = 3287,179791 dana
Devet lunarnih godina (9 x L) = 3189,30345 dana
300 solarnih godina = 109 572,6597 dana
300 lunarnih godina = 106 310,115 dana
300 x S – 300 x L = 3262,54 dana
309 x S – 309 x L = 3360,42 dana
300 x L +9 x S = 10631,115 + 3287,17979 = 109597,28
I konačno: (300 x S) / L = 309,20668188535

Astronomi godinu dijele na zvjezdanu (365,25636 dana).i tropsku (365,242199 dana). Također lunarnu godinu dijele na zvjezdanu (327,85993 dana) i tropsku (354,36705 dana).
Kako je dužina solarne godine 365,242199 dana, a lunarne 354,36705 dana, to je razlika dužina 10,875149 dana. Nakon 33,5850294 solarnih godina ukupan broj ovih razlika iznosi (365,242199 / 10,875149 = 33,5850294).
Drugim riječima, lunarna godina se podudara sa solarnom u istoj početnoj tačci svake 33,5 godine. Svaku takvu tačku možemo smatrati jednim ciklusom od 33.58 godina. Vrijedno je spomenuti da je poslanik Muhammed a.s. prvu objavu primio šest godina nakon početka ciklusa 610. godine, a da je umro 632. godine šest godina prije njenog kraja, tako da je period revelacije bio fokalna tačka devetnaestog ciklusa.
300 godina x 10,875149 dana na godinu = 3262,5447 dana.
Pošto se solarna godina sastoji od 365 dana, 5 sati i 45,5 sekundi (365,242199 dana), onda je količnik 3262,5447 / 365,24199 = 8,932556 godina.
Kada se govori terminom godina, onda je to devet (9) godina koje su dodate na tristo (300) godina.

“On je Taj koji je učinio Sunce blještećim, a Mjesec sjajnim, i odredio mu faze, da znate broj godina i računanje. Allah je to stvorio samo s Istinom. Razjašnjava znakove ljudima koji znaju.”
(Kur’an, 10:5)

Dužina boravka mladića u pećini kako je navedeno u ajetu je 309. Dok Kur’an eksplicitno ne navodi broj ljudi u pećini, on navodi dužinu njihovog boravka, ali sa komentarom “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali...”
Da li je ovaj komentar usmjeren na to da se pokaže tačnost ovog broja u vremenu kada je bilo toliko mnogo različitih tvrdnji i mišljenja o njemu? Ili postoji neki drugi cilj? Većina tumača zastupa prvi stav, ali zar nije moguće da stavka “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali...” nagovještava da Allah najbolje zna istinu o broju 309, njegovom značenju i tajnama i mudrosti koja se krije iza perioda koji su ljudi u pećini proveli?!
Mnogi tumači, prošli i savremeni, smatraju da je 300 solarnih godina jednako 309 lunarnih godina. Broj 9 za njih predstavlja povećanje kada se 300 solarnih godina pretvori u lunarne:
(365,242199×300) ÷354,36705 = 309,20668
Ovakvo tumačenje je možda ono što sugestira kuranski tekst.

Zaključak
300 solarnih godina ima 109572,6597 dana dok 300 lunarnih godina ima 106310,115 dana. Razlika između njih je 3262,54 dana. Ovaj broj dana bliži je 9 solarnih godina nego 9 lunararnih godina.
To znači da su ljudi u pećini ostali 300 solarnih godina, odnosno 300 lunarnih sa 9 pridodatih solarnih godina.
Broj 300 ostaje nepromjenljiv, a dodatak dolazi kao rezultat razlike koncepata solarne i lunarne godine. Dodatak od 9 solarnih godina se onda prirodno uklapa u ovaj proračun.

Ajet koji ukazuje na deklinaciju Sunca, glasi:

“Obavljaj salat sa naginjanjem Sunca (zapadu), do mraka noći, i Kur’an (uči) zorom. Uistinu, Kur’an zorom je svjedočen.”
(Kur’an, 17:78)

Deklinacija je ugaono rastojanje Sunca sjeverno ili južno od Zemljinog ekvatora.
Zemljin ekvator je naget pod uglom 23,45 stepeni na ravan Zemljine orbite oko Sunca, tako da u različito vrijeme u toku godine, kako Zemlja kruži oko Sunca, deklinacija se mijenja između 23,45 stepeni sjeverno do 23,45 stepeni južno.

Ovo uslovljava nastanak godišnjih doba. Oko 21. decembra sjeverna hemisfera Zemlje je nageta 23,45 stepeni od Sunca, a to je vrijeme zimskog solsticija za sjevernu hemisferu i ljetnog solsticija za južnu hemisferu. Oko 21. juna južna hemisfera je nageta pod uglom od 23,45 stepeni od Sunca i tad je ljetni solsticij na sjevernoj hemisferi i zimski solsticij na južnoj hemisferi. 21. marta i 21. septembra su proljetni i jesenji ekvinociji (ravnodnevnice), kada Sunce prolazi direktno iznad ekvatora. Treba primijetiti da Rakova i Jarčeva obratnica označavaju maksimalnu deklinaciju na svakoj Zemljinoj polutki.

Deklinacija se izračunava po slijedećoj formuli:

d=23,45*sin(360/365*(284+N))
gdje su

D=deklinacija,

N=broj dana, 1 januar=1 dan.

Ono što Kur’an spominje o organizaciji univerzuma bitno je stoga što to daje nove činjenice o Božijoj objavi. Kur’an se ovim pitanjem bavi dubinski, za razliku od ranijih objava.
Važna činjenica je što Kur’an ne sadrži teorije koje su preovladavale u vrijeme njegove objave, koje su se ticale organizacije nebeskog svijeta. Da je autor Kur’ana bio čovjek, on bi prirodno uključio ideje iz tog vremena. Ali mnoge od tih postavki pokazale bi se kasnije kao netačne. Kako je autor Kur’ana imao dovoljno znanja da isključi takve ideje, izuzev da je autor sam Bog? Oni koji kažu da je Muhammed a.s. autor Kur’ana, misle da su Arapi bili veliki znalci na polju nauke, a Muhammed je navodno bio jedan od njih.
Ovo objašnjenje se bazira na pogrešnoj pretpostavci da su Arapi poznavali nauku prije objave Kur’ana. Činjenica je da je nauka u islamskim zemljama došla poslije Kur’ana, a ne prije. U svakom slučaju naučno znanje iz tog velikog perioda nije moglo biti dovoljno da bi ljudsko biće napisalo neke ajete, koji se nalaze u Kur’anu. Moderni astronomi su svjesni da se zvijezde i planete drže na preciznim rastojanjima jedne od drugih. Da ovo nije činjenica, sudar između njih bio bi neizbježan. Autor Kur’ana bio je također ovoga svjestan. U Kur’anu čitamo:“Sunce i Mjesec su po proračunu.”
(Kur’an, 55:5)Ponovo čitamo:

“I potčinio je za vas Sunce i Mjesec - oboje trajno, i potčinio je za vas noć i dan.”
(Kur’an, 14:33)

Izraz “oboje trajno” je prijevod arapske riječi daaib - što ovdje znači posvetiti se nečemu uporano i postojano u skladu sa utvrđenom navikom, a to je upravo ono kako se ponašaju Sunce i Mjesec.
Drugi ajet u Kur’anu kaže:

“I potčinio je za vas noć i dan, i Sunce i Mjesec, i zvijezde su potčinjene naredbi Njegovoj. Uistinu! U tome su znaci za ljude koji razumiju.”
(Kur’an, 16:12)

Red i poredak u univerzumu je temelj za njegovo očuvanje. Bog koji ih je potčinio tom redu, znao je to, naravno, prije svakog naučnika.

Kur’an, 16:8)“A Allah je svaku životinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.”
(Kur’an, 24:45)

Ova dva ajeta, između ostalog, pokazuju da Allah nije završio               stvaranje. Naprotiv proces stvaranja je u toku. Ovo je veoma važno sa   naučne tačke gledišta jer mi postepeno počinjemo uviđati i                   razumijevati prirodne fenomene koji se još događaju. Jedan izuzetan     primjer naših posmatranja jeste nastanak galaksija koje se pojavljuju iz velikih maglina. Drugi primjer je razvoj vrsta sa dokazima o postojanju čudnih i egzotičnih “međuoblika” životnih formi pretvorenih u fosile.   
Ova dva primjera su samo vrh ledenog brijega. Slijedeći izvadak iz       knjige “Kosmički otisak” fizičara Pola Dejvisa podvlaći rastuć svjesnost o neprestanom stvaranju: “Sve veći broj učenjaka i pisaca  dolazi do zaključka da sposobnost fizičkog svijeta da se sam organizuje čini fundamentalnu, duboko misterioznu karakteristiku univerzuma.    
Činjenica da priroda ima kreativnu moć i da je u stanju proizvesti          progresivno bogatije varijante kompleksnih oblika i struktura,                predstavlja izazov samim temeljima savremene nauke. “Najveća           zagonetka kosmologoje” piše Karl Poper, dobro poznati filozof, “mogla   bi biti … da je univerzum kreativan.” 

“I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji će stvoriti smrtnika od zvečeće ilovače, od blata oblikovanog.
Pa kad ga sredim i udahnem u njega od Duha Svog, tad mu padnite ničice.” (Kur’an, 15:28, 29)

“A doista smo čovjeka stvorili od ekstrakta gline,
Zatim ga smjestili (kao) kap sjemena u boravište čvrsto;
Potom kap sjemena stvorili zakvačkom, pa zakvačak stvorili grudom mesa, pa grudu mesa stvorili kostima, pa zaodjenuli kosti mesom, zatim ga sazdali stvorenjem drugim. Pa blagoslovljen neka je Allah, Najbolji od stvoritelja!” (Kur’an, 23:12-14)

Drugim riječima, meleci su učinili sedždu duši, a ne tijelu. Ovo novo stvorenje, tj. ljudska duša (jer ima atribute duha Stvoritelja) postaje svjesna duhovne privlačnosti Stvoritelja i ustanovljuje sebe kao samosvjesni entitet različit od svog smrtnog organizma, stvorenog od supstance Zemlje.
Činjenica da ljudska duša nadilazi zakone prirode ukazuje da ljudska osobenost ostaje netaknuta od procesa raspada i dekompozicije, koji kulminira u raspadu tijela. Ta duša preživljava smrt kao što je preživjela i mnoge promjene, kroz koje prođe fizičko tijelo za svog života. Uobičajene primjedbe na preživljavanje poslije smrti zasnivaju se na činjenici fizičkog raspada. Kur’an ističe da se to ne može odnositi i na dušu:

’I govore: “Zar kad budemo kosti i komadići, - hoćemo li uistinu mi biti podignuti (kao) stvorenje novo?”
Reci: “Budite kamenje ili gvožđe,
Ili stvorenje od onog šta je veliko u grudima vašim.” Tad će reći: “Ko će nas povratiti?” Reci: “Onaj koji vas je stvorio prvi put.” Tad će ti zatresti glavama svojim i reći: “Kad će to?” Reci: “Možda je blizu.” (Kur’an, 17:49-51)

“Zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujući je s krajeva njenih? A Allah presuđuje - nema tog ko će suzbiti presudu Njegovu; a On je brz obračunom.” (Kur’an 13:41)

U toku nekoliko stotina godina postala je opće prihvaćena činjenica da je svijet okrugao. Većina ljudi misli da je to sfera, nešto nalik čvrstoj lopti. U stvarnosti Zemlja je skoro, ali ne u potpunosti, sferična. Ona ima lagahno ispupčenje na ekvatoru. Mjereno na nivou mora prečnik Zemlje na ekvatoru iznosi 12.756,3 km.

Udaljenost od sjevernog do južnog pola, takođe mjerena na morskom nivou, iznosi 12.713,6 km. Kad se uporede ova dva prečnika, razlika izgleda mala - samo 42,7 km. Ali, upoređeno sa visinama na Zemljinoj površini, to je veliko. Npr. najviša planina, Mount Everest manja je od 9 km iznad površine mora.
Oblik Zemlje originalno je izračunat mjerenjima kilometar po kilometar po kontinentima. Danas vještački sateliti imaju mnogo tačnije i kompletnije mjerne alate. Matematičari pažljivo mjere orbite vještačkih satelita, a zatim izračunavaju gravitacionu silu, kojom Zemlja djeluje na satelit. Iz ovih kalkulacija oni dobijaju oblik Zemlje.

Danas učenjaci govore o gravitacionim silama koje drže nebeska tijela na određenim rastojanjima i sprečavaju da dođe do međusobnih sudara. Kako su do ovakvih saznanja mogli doći prvi čitaoci Kur’ana? Bog nam kaže u Kur’anu da je On taj koji je uzdigao nebo (Kur’an, 55:7) i da ga On drži da ne padne na Zemlju (Kur’an, 22:65). Ali, kako to Bog čini?
Da je autor Kur’ana čovjek, njemu bi bilo veoma lahko kopirati odgovor na ovo pitanje iz Biblije. Međutim, danas niko takvom odgovoru ne bi vjerovao.

U novoj američkoj Bibliji nacrtana je slika kako autori Biblije zamišljaju svijet. Na toj slici nebo podsjeća na izvrnutu posudu, koja je poduprta stubovima. Zemlja na toj slici je ravna i poduprta je potpornjima. Nakon podugog opisa te slike urednici Biblije zaključuju da je to ideja “prednaučnog koncepta univerzuma”. U vrijeme kada je Kur’an objavljivan svako je lahko mogao povjerovati u taj opis, koji se već mogao naći u Bibliji. Tek u modernom vremenu ljudi znaju malo više.
Bog kaže u Kur’anu da je On stvorio nebesa:

“Stvorio je nebesa bez stubova koje vidite, i postavio po Zemlji planine stabilne da vas ne trese, i razasuo po njoj svakovrsne životinje. I spustili smo s neba vodu, pa učinili da na njoj iznikne (bilje) svake vrste plemenite.”
(Kur’an, 31:10)

Ponovo Kur’an kaže:

“Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim se postavio na Arš. I potčinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka određenog. Upravlja stvar; razlaže znakove, da biste vi u susret Gospodara svog bili sigurni.” (Kur’an, 13:2)

Ova dva ajeta pobijaju vjerovanje da nebesa drže stubovi, koji ih sprečavaju da ne padnu na Zemlju.
Gravitacija je univerzalna privlačna sila, koja djeluje između materije. Ona je najslabija poznata sila u prirodi i zato ne igra nikakvu ulogu unutrašnjih karakteristika materije. Ali, zbog njene dalekosežnosti i univerzalnosti, ona ipak uobličava strukturu i evoluciju zvijezda, galaksija i čitavog kosmosa.
Trajektorije tijela Sunčevog sistema određene su zakonom gravitacije, dok na Zemlji sva tijela imaju težinu ili silu gravitacije proporcionalnu njihovoj masi, koju Zemljina masa luči na njih. Gravitacija se mjeri ubrzanjem, koje daje slobodno padajućim objektima. Na Zemljinoj površini gravitaciono ubrzanje je 9,8 m/s. Tako, za svaku sekundu pada objekta (koji slobodno pada), povećanje njegove brzine iznosi 9,8 m/s.

PLANINE KAO KLINOVI
Klin se zabija u zemlju da bi ucvrstio šator, a tako su i planine probile elasticni sloj, koji se nalazi ispod kamenog sloja koji sacinjava kontinente. Naucnici su 1965. godine došli do saznanja da bi kontinenti kružili da Allah subhanehu ve te'ala nije stvorio planine kao klinove. Zemlja bi se kretala i podrhtavala. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "I planine klinovima ucinili." Naba 7 ili "On je po Zemlji nepomicna brda pobacao da vas ona ne potresa." Nahl 15

VRSTE TALASA (VALOVA)
Sve do 1900. godine ljudi su poznavali samo jednu vrstu talasa i to onu koja se nalazi na površini mora. Skandinavski moreplovci su spoznali istinu koja se sastoji u tome da se u morskim dubinama nalazi druga vrsta talasa. Ova vrsta hvata ronioce kao što površinski hvataju plivace. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "Ili su tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su, sve tmine jedne iza drugih..." Nur 40 Ovaj ajet nam otkriva još jednu istinu, a to je da se na dnu dubokih mora odnosno okeana nalaze mracne tmine. Ovu cinjenicu je nauka potvrdila. U tim morima žive razni organizmi iako nemaju aparate vida. Važno je napomenuti da se ove tmine ne nalaze u moru koje okružuje Arapsko poluostrvo. Tmine se javljaju kao posljedica više faktora: - velike kolicine vode, - postojanje unutarnjeg talasa koji reflektuje zrake i ne dozvoljava prolazak svjetlosti naniže, - postojanja površinskog talasa koji takode odbija zrake, - postojanja oblaka koji apsorbuju odredene zrake. Zaista je Allah subhanehu ve te'ala obecanje ispunio, otkrio je istine o svemiru i Zemlji, svima onima koji razmišljaju. Sve navedeno svjedoci da je Kur'an Objava od Allaha Silnog i Mudrog i da nije znanje nepismenog covjeka koji je živio u IV vijeku nove ere. Es-selamu alejkum!

1. Kratka historija
Znanje o medicini se raširilo islamskim halifatom izmedju pada Rimske imperije u 5-om vijeku i Europske renesanse u 15-om vijeku. Ipak, bujanje islamskih medicinskih institucija je pocelo za vrijeme 9-og vijeka i podudara se sa zlatnim dobom Abasidskog halifata na istoku (749-1258 g.).
Ovo more znanja koje je teklo gotovo cetiri vijeka je kasnije zaustavljeno od strane Mongolske invazije na istocni halifat i propadanja zapadnog halifata u Španiji.
Tradicionalna islamska medicina je visoko eklekticna, a izgradjena je na ranijem medicinskom znanju, ukljucujuci tu indijsko, perzijsko, rimsko, grcko i sirijsko znanje. Inicijalna faza razvoja islamske medicine koncentrisala se na prevodjenje grckih, perzijskih i nestorijanskih djela na arapski jezik. Ovaj period je poznat pod nazivom Medresetu-Šurrah al-Igrikijjin (Škola komentatora grckih djela) ciji ucenjaci su prevodili uglavnom sva grcka djela o medicini i nauci. Zapravo, muslimani su zaslužni za ocuvanje mnogih djela Galena i Hipokrata, izmedju ostalih, i Evropa se po prvi put upoznala sa grckom medicinom preko arapskih prevoda.
Slijedeci fazu brzog stjecanja grckih i perzijskih nauka, nova generacija muslimanskim naucnika je izašla sa njihovim autenticnim (originalnim) konceptima i doprinosima medicini, i djela ovakvih skolasticara kao što su Ibn Sina (Avicena), al-Razi i ostali su dominirala europskim medicinskim školama nekoliko vijekova.
Abasidski halifa Ma`mun je preduzeo gigantski korak u smjeru uspostavljanja odjeljaka za prevodjenje i medicinskih škola kada je on ustanovio Dar al-Hikma (Dom medicinskog lijecenja za stare i nemocne) u Bagdadu. Ova glavna institucija je sadržavala školu za prevodjenje koju je vodio lijecnik i filozof Hunejn Ibn Ishak al-`Ibadi (810-873 g.) koji je takodjer obavljao dužnost glavnog prevodioca u to vrijeme, a slucajno, an je bio sin farmaceuta iz grada Hire u Iraku.
Ove medicinske škole su ustanovile bazu medicinske prakse u to doba i u mnogome su pridonijele inovacijama u medicinskim svrhama, ambulantnoj brizi za pacijentom i mobilnim klinikama.
Medju ovim školama i bolnicama, najveca i najpoznatija je bila al-Nuri bolnica u Damasku (1160 g.) koja je ostala aktivna gotovo tri stotine godina i Mensuri bolnica u Kairu, Egipat (1276 g.). Jedno vrijeme, Bagdad je imao približno oko 600 bolnica, dok je Kordoba u Španiji imala više od 500. Najvece bolnice su imale biblioteke, vanambulantne klinike i medicinske škole. Ove bolnice su radile sa pomnim istraživanjem razdvajanja pacijenata sa vrucicama ili zaraznim bolestima podjednako kao i mentalno poremecenim. Medicinsko obrazovanje je nošeno upravo od strane ovih bolnica. Studenti su tamo tražili teoretsko i prakticno obrazovanje, a poznati lijecnici i hirurzi su birani da služe u ovim bolnicama.
Mensuri bolnica je bila prva bolnica koja je njegovala nauku, ucenje i socijalnu skrb. Ona je razdvojila šticenike na žene, djecu i one koji se oporavljaju, šticenike oboljele od specificnih bolesti, produženu historiju bolesti i vanambulantne klinike. Kao dodatak tome, postojale su manje biblioteke i privatne zbirke od kojih su sve sadržavale ne manje od po 100000 knjiga. Ove biblioteke su sadržavale medicinska djela, pored ostalih naucnih djela kao što su ona iz astronomije, hemije, geometrije, filozofije i drugih grana. U to doba, istocni i zapadni glavni grad halifata su postali centri civilizacije, a medicinske institucije i naucno-istraživacki rad su bili finansirani od strane države.
Islamski lijecnici su isticali u svojim predavanjima kako klinicku tako i bazicnu medicinu. Od studenata medicine se zahtijevalo da budu obrazovani u pogledu temeljnih nauka i da imaju odgovarajuce znanje iz djela autoriteta medicine kao što su to Galen, Hipokrat i al-Zahravi, izmedju ostalih. Medicinsko znanje je bilo sastavljeno u zbirku napismeno tako da su klinicki testovi mogli biti obrazlagani do odredjene granice, a studenti su ispitivani u temeljnim naukama. Samo onima koji bi prošli dalje je bilo dopušteno da polažu klinicke testove, a potvrda u medicini je zahtijevala odgovarajuce znanje iz oba podrucja.
Abasidski halifa al-Muktadir (umro 908 g.) je zahtijevao od poznatog lijecnika Sunnena Ibn Sabita (umro 976 g.) da ispita sve lijecnike i potvrde onih koji se su tek kvalificirali za medicinsku praksu. Ipak, vijece lijecnika i poznati lijecnici su bili izuzeti.
Islamski naucnici su takodjer poboljšali i usavršili farmakologiju i hemiju. Oni su opisali mnoge nove lijekove kao što su sena, kamfor, muškatov orah, klincici, itd. a koristili su nova otapala za lijekove kao što su ružina voda i voda narandze. Takodjer su koristili aldehide, alkohol i ostala otapala podjednako kao što su usavršili metode testiranja cistoce metala i hemikalija. Njihovo istrajavanje u traženju metoda pretvaranja metala u zlato je rezultiralo otkricem nekoliko hemikalija kao što su kiseli metali, antimon, bizmut, amonijak i jedinjenja merkurija. Arapske rijeci kao alkohol (Arb. Kuhul), sirup (Arb. Šurub) i ostali su naširoko korišteni. Temeljni hemijski procesi ukljucujuci destilaciju, kristalizaciju i sublimaciju su takodjer otkriveni. Takodjer je poznato da su islamski lijecnici koristili cannabis sativa indica-u (Arb. Kunnab Hindi; Hašišat-ul Kaif) kao anestetik, a postoje naznake da su bili upoznati sa inhalacijom anestezije. Djelo al-Kindija o metodu propisivanja i tacno odredjene doziranosti lijekova je dobro poznato. On je primjenio zakon geometrijske progresije u propisivanju lijekova. I konacno, glas o Muhammedu Ibn Abdullah al-Aš`atu iz Mosula u Iraku o medicini i farmakologiji je doveo studente iz daleka i bližih gradova da cuju njegova predavanja.



2. Muslimanski doprinos medicini
Medju poznatim lijecnicima istocnog halifata pod Abasidskom upravom, živio je i al-Razi koji je razlikovao velike boginje od ospica, i Ibn Sina (L. Avicena), "Princ lijecnika", koji je pokušao nemoguce kada je pokušao da kodificira medicinu dok je sredjivao njene cinjenice sa sistemima Galena i Aristotela. Ipak, njegova djela su uticala na Europu vijekovima.
U zapadnom halifatu, a pod Umajadskom vladavinom, živio je najveci kllinicar Abd al-Melik Ibn Zuhr (L. Avenzoar) iz Kordobe (umro 1162 g.). On je bio jedan od nekoliko lijecnika koji su vijekovima prije prednjacili ispred europske reneanse kada su se sa hrabrošcu suprotstavili pisanjima i stavovima Galena.
Nekoliko muslimanskih skolasticara su izvadili iz korica svoja pera da bi uputili na vodjstvo Allahovog poslanika s.a.v.s. u medicini. Medju njima, ovdje je važno spomenuti Hunejn Ibn Ishaka (L. Joannitus; 809-873 g.), koji je napisao nekoliko rasprava tumaceci poslanikovu uputu, a on je posebno bio poznat po svojoj knjizi iz oftalmologije pod nazivom Al-`Ašr makalat fi al-`Ajn (Deset rasprava o oku).
Ovdje je takodjer važno spomenuti Muhammed Ibn Zekerijja al-Razija (L. Rhazes; 865-925 g.), cije glavno djelo al-Džudari vel Hasba (Velike boginje i ospice) se smatra najranijim djelom te vrste. U njemu, on opisuje temelj za razlicite dijagnoze izmedju ove dvije bolesti. Al-Razi je takodjer napisao knjigu o djecjim bolestima, i od strane mnogih se smatra ocem pedijatrije. Historija je takodjer zabilježila djelo Ebu al-Hasan al-Muhtar Ibn Butlana (L. Elluchasen Elimithar; umro 1065 g.) pod nazivom Tezkir al-Kahhalin (Zabilješke za oftalmologe), a koje je najstariji arapski zapis o oftalmologiji.
Potom dolazi Abd al-Melik Ibn Zuhr (L. Avenzoar; 1091-1162 g.), koji je bio prvi koji je raspravio o osjecaju u kostima i crvima svraba (Arb. Su`ubat al-Džereb, L. Acarus scabici), a koji je takodjer bio poznat po svom djelu Al-Tejsir fi al-Mudavah vel Tadbir (Pojednostavljivanje terapeutika i dijete). Ali Ibn al-Abbas (L. Haly Abbas; umro 994 g.) je bio produktivan pisac a koji je bio poznat po svojoj knjizi Al-Kitab al-Meleki, takodjer znanoj kao Kamil al-San`a al-Tibbijjah (Kraljevska knjiga; L. Liber regius), opsižnom tretmanu nauke i prakse u medicini u kom je on uporedio dijetetike i materiu medicu, a gdje je dao svoj doprinos rudimentarnom konceptu kapilarne cirkulacije.
Ovdje se takodjer mora spomenuti islamski filozof i komentator Ibn Rušd (L. Averoes; 1126-1198 g.) u cijem glavnom enciklopedijsko-medicinskom djelu Al-Kullijat fi al-Tibb (Opcenitosti u medicini) je raspoznao funkciju retine i cinjenicu imuniteta u slucajevima velikih boginja.
U trinaestom vijeku je živio Ali Ibn al-Nafis (1210-1288 g.) koji je napisao Šarh Tašrih al-Kanun (Komentar na analizu Ibn Sininog kanuna), a koji je postao zabilježen po unaprjedjenju opisa pulmonalne cirkulacije krvi tri vijeka prije nego što ju je opisao portugalac Servetus kome je ovo otkrice pripisano.
Trinaesti vijek takodjer bilježi i najistaknutijeg historicara medicine, M. Ibn Ebi Usajbi`a (1203-1270 g.) po njegovom kapitalnom djelu «Ujun al-Enba` fi Tabakat al-Atibba`» (Izvori podataka o vrstama lijecnika), koje je rana zbirka 400 biografija arapskih i grckih lijecnika.
Konacno, ovaj djelimicni spisak poznatih islamskih lijecnika i njihovog doprinosa lijecnickim vještinama na može biti završen bez navodjenja nekih od ranijih djela princa lijecnika Ebu Ali al-Husejn Ibn Sina (L. Avicena; 980-1037 g.) koji je bio citiran od vecine ranije navedenih skolasticara. Ibn Sina je sabrao medicinsku nauku svog doba u jedno enciklopedijsko djelo koje je nazvao Kanun fi al-Tibb (Kanon medicine). Ova knjiga je prevedena na latinski nekoliko puta, a uticala je na nekoliko generacija studenata medicine u Evropi. Ibn Sina je takodjer napisao Kitab al-Šifa (Knjiga lijecenja), Al-Advija al-Kalbijja (Lijekovi srca) i Kitab al-Kulandž (Knjiga bola u crijevima), izmedju ostalih. Ibn Sina je takodjer dva puta bio vezir Hamadana, a cetiri mjeseca je bio pritvoren zbog svojih politickih opredjeljenja u to vrijeme. Doktor Kruger, M.D. je napisao o Ibn Sini sljedece:»Njegovo medicinsko iskustvo je transcedentalno vece od onog Galenovog ... (on) demonstrira um poput onog Geteovog, i posjedovao je genij poput onog kod Leonarda de Vincija.» (C. Kruegeer, M.D. Springfield, III. Charles C. Thomas, 1963)



3. Tradicionalna medicina
Tradicionalna islamska medicina egzistira u razlicitim nivoima sofisticiranosti. Islamski skolasticari su definirali medicinu (Arb. Tibb) kao «umjetnost koja se bavi zaštitom dobrog zdravlja, suprotstavljanjem bolesti i povracanjem zdravlja bolesnoj osobi.»
Originalni oblici tradicionalne medicine su ustanovljeni na temelju zbirke tekstova, obicaja, nacina i istraživanja. Tradicionalna medicina se koristila teorijom od cetiri tjelesne izlucevine, tj. Crnom žuci, krvlju, sluzi i žutom žuci. Ove tjelesne izlucevine ili krvna fluida odgovaraju odgovarajuce prema cetiri temeljna elementa-zemlji, vatri, vodi i zraku. Emocija i temperament su bili odredjeni ravnotežom tjelesnih izlucevina, rezultujuci tako usljed njihovog odnosa u osobinama kao što su melanholija, živahnost, ravnodušnost i razdražljivost ili naprasitost. U fiziološkoj teoriji tjelesnih izlucevina melanholija, ne primjer, je posljedica pretjeranosti crne žuci.
Ove cetiri tjelesne izlucevine su takodjer pomiješane sa primarnim atributima suhoce, vrucine, hladnoce i vlažnosti. Ravnoteža i omjer ovih tjelesnih izlucevina odredjuje opseg zdravlja i bolesti. U Unani medicini, grani tradicionalne islamske medicine, terapija, na primjer, koristi suprotan medikament, «vruca» bolest je lijecena «suhim» lijekovima, itd. U ovoj školi medicine, djela Galena i Ibn Sine su spremno prihvacena do u detalje, medjutim prakticari (Arb. Hakim) su modificirali neka od njih, dok se inovacije nastavljaju praviti u polju farmakologije. U Indiji, Unani prakticari su takodjer dodali homeopatiju svojim terapeutskim ponudama zbog toga što ona posebno istice uvarke biljki.
Medjutim moderna medicina predpostavlja da lijek ima iste posljedice na ljudsko tijelo, ili približno iste, dok tradicionalna islamska medicina lijeci svakog pacijenta u skladu sa njegovom ili njenom autenticnom mješavinom tjelesnih izlucevina, a koja ne može biti nadjena u potpuno istom omjeru kod dvije osobe.
Konacno, tradicionalna islamska medicina se takodjer koncentrisala na anatomiji i psihologiji. Medju spisima koji datiraju još do u 9-ti vijek, nalazimo djelo Al-Muhtesar fi `Ilm-i Tašrih (Kratki prirucnik anatomije) koje je napisao Abdul Medžid al-Bejdavi i poznati 15-o vijekovni tekst Tašrih al-Mensuri (Mensurova anatomija) ciji autor je Mensur Muhammed Ibn Fakih Iljas. Glavni dio Galenove anatomije je došao sa djelom Ibn al-Nafisa i njegovim otkricem malog krvotoka (malog optoka krvi).


4. Poslanikova medicina
Poslanikova medicina, takodjer znana kao Tibbu nebevi je utemeljena na osnovu Kur`anske objave i upute Allahovog poslanika s.a.v.s. Tumacenje hadisa od strane kanonickih skolasticara, kao što se nalazi i u ovoj knjizi, je prisvojilo uspješan i istancan stil. Zapravo, nekoliko islamskih kanonicara, filozofa, pravnika, teologa i historicara, izmedju ostalih, su izvadili iz korica svoja pera i na široko pojasnili poslanikovu s.a.v.s. uputu, a prilicno su bili uspješni u integriranju islamske medicine sa materiom medicom koju su našli u ranijim medicinskim sistemima. Poznati leksikon Otomanskog bibliograficara Hadždži Halife pod nazivom Kašf al-Zunnun (Otklanjanje sumnji), a kog je on sastavio 1658 g., je dobar primjer ovakve vrste.
Medju poznatim skolasticarima navedenim u njegovom leksikonu, važno je ovdje spomenuti još i bibliograficara ranog sufizma Ebu Na`im al-Asfahanija, Ebu Abdullah al-Zehebija, enciklopedistu Dželal al-Din al-Sujutija, i mnoge druge, od kojih su svi napisali djela o poslanikovoj medicini pod nazivom Tibbu nebevi, ili su barem utkali ovakve studije u svoja djela.

Sve ono što smo dovde iznijeli jasno nam ukazuje na činjenicu da je teorija evolucije jedna tvrdnja koja je u očitoj koliziji sa naučnim otkrićima: Darwinova tvrdnja po pitanju porijekla života je u oprečnosti s naukom, navedeni evolucioni mehanizmi ne posjeduju evoluirajuće djelovanje i fosilni zapisi upućuju na činjenicu da nisu postojale prijelazne forme, koje su neophodne za realizaciju navedene tvrdnje. U ovom slučaju, svakako treba odbaciti teoriju evolucije kao ideju koja je u oprečnosti sa naukom. U historiji je također zabilježeno da je niz teorija, poput modela evolucije sa centrom Zemlje, izbačeno sa naučnog dnevnog reda.
Međutim, teorija evolucije uporno se drži kao naučno aktualna i osnovana teorija. I ne samo to; čak se oni koji kritiziraju teoriju nastoje prikazati kao ljudi koji "napadaju nauku". Dobro, ali zašto je to tako?...
Nesumnjivo, povod tome je činjenica da je teorija evolucije za određene krugove ljudi jedno dogmatsko ubjeđenje koga se nikada neće odreći. Ovi krugovi su slijepo vezani za materijalističku filozofiju, a darvinizam prihvataju iz razloga što je to jedino materijalističko objašnjenje prirode. Što je dosta interesantno, oni također sa vremena na vrijeme priznaju ovu činjenicu. Dobro poznati genetičar i otvoreni evolucionista Richard C. Lewontin sa Harvardskog univerziteta na slijedeći način priznaje da je on "prije svega materijalista, a onda naučnik":
Mi imamo jednu materijalističku vjeru, a to je 'a priori' vjera. Ono što nas primorava da na svijet donosimo materijalistička objašnjenja nisu naučne metode ni principi. Naprotiv, zbog naše apriorne privrženosti materijalizmu mi montiramo istraživačke pojmove i principe koji će iznijeti neko materijalističko objašnjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne možemo dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upućuju na religiju.42
Ova izjava je sasvim jasno upozorenje da je darvinizam jedna dogma koja se drži u životu zbog privrženosti materijalističkoj filozofiji. Ova dogma podrazumijeva da ne postoji ništa izvan materije. Upravo iz ovog razloga vjeruje se da je neživa, nesvjesna materija stvorila život. Milioni različitih živih vrsta; naprimjer ptice, ribe, žirafe, leopardi, insekti, drveće, cvijeće, kitovi i čovjek su se oformili reakcijama unutar same materije, nastali su dakle unutar nežive materije kao posljedica padanja kiše ili udara groma. U stvarnosti je ovo poimanje koje je u oprečnosti i sa razumom, a i sa naukom. Darvinisti, međutim, nastavljaju braniti ovu apsurdnost iz razloga što ne smiju "dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upućuju na religiju".
A svi oni koji na porijeklo života ne gledaju sa jednom materijalističkom predrasudom će sasvim lahko dokučiti slijedeću nepobitnu činjenicu: Sve živo je djelo Stvoritelja, koji posjeduje neograničenu moć i razum. Taj Stvoritelj je Allah, dž. š., Onaj koji je čitav kosmos ni iz čega stvorio, koji ga je na najsavšeniji način organizirao i Onaj koji je sve živo stvorio i dao mu oblik.

Jedna od činjenica koja osporava osnovanost teorije evolucije je kompleksna grada živih bića. Primjer toga je molekul DNA koji se nalazi u jezgru ćelije. DNA je jedna vrsta banke podataka koja je sačinjena od četiri nukleotida različitog rasporeda. Ovdje su sadržane sve šifre karakteristika živog bića. Kada bi čovjek pokušao da na papir ispiše svoj DNA, napisao bi enciklopediju od oko 900 tomova. Sasvim je sigurno da jedna ovakva banka podataka pobija pojam slučajnosti.

"Hvaljen neka si" - rekoše oni - "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." (Baqarah, 32)

Pitanje koje najčešće na dnevni red iznose branitelji teorije evolucije je pitanje porijekla čovjeka. Darvinistička tvrdnja o ovom pitanju drži da je savremeni čovjek evoluirao iz određenih vrsta majmunolikih bića. Tvrdi se da su za vrijeme ovog navodnog evolucionog procesa, za koji se pretpostavlja da je počeo prije 4-5 miliona godina, postojale neke "prijelazne forme" između savremenog čovjeka i njegovih predaka. Prema ovom, u biti potpuno imaginarnom scenariju, postojale su 4 osnovne kategorije:
1. Australopithecus
2. Homo habilis
3. Homo erectus
4. Homo sapiens
Imenom "Australopithecus", što znači "Južnjački majmun", evolucionisti nazivaju prvog navodnog majmunolikog pretka ljudi. Australopithecus nije ništa drugo do jedna izumrla majmunska vrsta. Opširna istraživanja koja su urađena na različitim primjercima Australopithecusa od strane dva svjetski renomirana anatomičara iz Engleske i USA, Lord Solly Zuckerman i profesor Charles Oxnard, pokazala su da ova bića nisu ništa drugo do izumrla vrsta majmuna i da nemaju nikakve sličnosti sa čovjekom.36
Slijedeći stupanj ljudske evolucije evolucionisti klasificiraju kao "homo", to jest "čovjek". Prema tvrdnji evolucionista, živa bića u Homo seriji su razvijenija nego Australopithecus. Stavljajući u jedan niz fosile koji su pripadali ovim različitim vrstama evolucionisti su načinili jednu imaginarnu shemu evolucije. Ova shema je čista izmišljotina, pošto, u biti, nikada nije dokazano da između ovih različitih klasa postoji neka evoluciona povezanost. Jedan od najvažnijih branilaca teorije evolucije XX vijeka, Ernst Mayr, također priznaje ovu činjenicu: "Lanac koji se proteže do Homo sapiensa se, u biti, gubi."37
Skicirajući ovako lanac povezanosti: "Australopithecus > Homo habilis > Homo erectus > Homo sapiens", evolucionisti impliciraju da je svaka od ovih vrsta predak one koja slijedi iza nje. Međutim, skorašnji pronalasci paleoantropologa otkrili su da su Australopithecus, Homo habilis i Homo erectus postojali na različitim dijelovima svijeta u isto vrijeme.38

Štaviše, jedan određeni segment ljudi, klasificiran kao Homo erectus, živio je sve do veoma skoro. Homosapiens neanderthalensis i Homo sapiens (savremeni čovjek) koegzistirali su u istoj regiji.39 Ova situacija očito pokazuje ništavnost tvrdnje da su oni bili preci jedan drugome. Sasvim je sigurno da ne postoji takvo porodično stablo. Jedan paleontolog sa Harward University, Stephen Jay Gould, premda je i sam evolucionist objašnjava ovaj ćorsokak evolucije:Šta biva sa našom evolucionom ljestvicom ako postoje tri čovjekolike loze koje su paralelno egzistirale? Sasvim je jasno da nijedna nije nastala iz druge. Štaviše, kada se izvrši usporedba među njima, nijedna od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend.40 Ukratko, sheme određenih živih bića "polu-majmun/polu-čovjek" koje srećemo u medijima i školskim udžbenicima, odnosno scenario evolucije čovjeka koji se putem propagande nastoji održati u životu, su jedna bajka koja nema nikakve naučne utemeljenosti.
Jedan od najčuvenijih i najpoštovanijih znanstvenika u Velikoj Britaniji, Lord Solly Zuckerman, u vezi s ovim pitanjima vršio je dugogodišnja istraživanja (osobito je na istraživanju Australopithecusa potrošio 15 godina). Nakon svega, iako i sam evolucionista, Zuckerman je došao do zaključka da, u biti, ne postoji porodično stablo koje se proteže od majmunolikih živih bića do čovjeka.
Zuckerman je također sačinio jednu interesantnu "naučnu skalu". On je formirao jedan spektar znanosti rangirajući ih - od onih koje on smatra znanstvenim, do onih koje smatra neznanstvenim. Prema Zuckermanovom spektru, "najznanstvenije", a to znači one koje se zasnivaju na konkretnim podacima, su hemija i fizika. Poslije njih dolaze biološke, a onda socijalne znanosti. Na samom kraju spektra, u dijelu koji Zuckerman smatra da je "najneznanstveniji", je "izvan-osjetilna percepcija" - tu spadaju koncepti poput telepatije i šestog čula - i, konačno, koncept "ljudske evolucije". Zuckerman ovako objašnjava ovaj kraj svoje skale:
Pomaknuvši se na kraj ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objektivne istine i stvarnosti u ona polja pretpostavljenih bioloških znanosti, poput izvan osjetilne percepcije ili interpretiranja historije fosila čovjeka, gdje je "vjernima" sve moguće - i gdje je "revnosni vjernik" ponekad u stanju da vjeruje u nekoliko oprečnih činjenica u isto vrijeme.41
Eto, i scenario evolucije čovjeka je, također, sačinjen samo od komentara određenih fosila, koje su, s predrasudom, načinili ljudi koji slijepo vjeruju u teoriju evolucije.

Ne postoji nijedan fosilni zapis koji bi podržao scenario evolucije čovjeka. Naprotiv, fosilni zapisi pokazuju da između čovjeka i majmuna postoji nepremostiva granica. Naspram ove činjenice darvinisti su svoje nade položili u određene irealne makete i skice. Na fosilne ostatke su navukli željene maske, načinivši time lica imaginarnog bića pola-čovjek/pola-majmun.

Jedno od saopćenja koje Kur'an iznosi o pitanju događaja koji se još nisu dogodili nalazi se u prvim ajetima poglavlja Ar-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantijska imperija pretrpjela poraz, ali da će nakon kratkog vremena ponovo izvojevati pobjedu:
"Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni na najnižem mjestu, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko (3 - 9) godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati." (Ar-Rum, 1-4)
Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon što su kršćani Bizantinci pretrpjeli žestoki poraz od idolopokloničkih Perzijanaca, oko 620. godine. I u ajetima se saopćava da će Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu. Međutim, u to vrijeme Bizantija je pretrpjela tako veliki poraz da je čak izgledalo nemoguće da se održi na nogama, a nekamoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost po bizantijsku državu. Avari su došli do pred sami Istanbul. Da bi se podmirili troškovi vojske, bizantijski kralj Heraklius je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Kada čak i to nije bilo dovoljno, pristupilo se topljenju kipova od bronze. Veoma veliki broj guvernera se pobunio protiv Herakliusa, imperija je došla do tačke raspadanja. Prvo su, od strane idolopokloničkih Perzijanaca, okupirane bizantijska Mezopotamija, Klikija, Sirija, Palestina, Egipat i Ermenistan.20

Ukratko, očekivao se totalni nestanak Bizantije. Tačno u ovom periodu, međutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, u kojima se saopćava da će, nakon ne više od devet godina, Bizantinci ponovo pobijediti. Ova pobjeda je toliko izgledala nemoguća da su mušrici Arapi išli toliko daleko da su ove ajete uzimali kao predmet sprdnje. Mislili su da se nikada neće dogoditi ova pobjeda koju Kur'an najavljuje.
Međutim, kao i sve druge kur'anske informacije i saopćenja, i ova je nesumnjivo bila istinita. Otprilike sedam godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Ar-Rum, decembra 624., u blizini ruševina Ninova, dogodio se još jedan veliki rat između Bizantije i Perzijske imperije. Ovaj put je bizantinska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata, Perzija je bila primorana da potpiše sporazum o povratu Bizantiji teritorija koje je okupirala.21

Tako je došlo do obistinjavanja "bizantijske pobjede" koju je Kur'an unaprijed čudotvorno najavio.
Druga mudžiza koja se nalazi u istim ajetima je, također, i jedna geografska činjenica koju je u to vrijeme bilo nemoguće ustanoviti. U trećem ajetu poglavlja Ar-Rum ističe se da će Bizantinci biti poraženi na najnižem mjestu na svijetu. Ova činjenica je sadržana u formulaciji "edn-el-erd", koju su mnogi komentatori Kur'ana prevodili kao "blisko ili susjedno mjesto". Međutim, ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Riječ "Edna", koja znači "najdonji, najniži, najdublji...", izvedenica je od glagola "dena". A, riječ "erd" znači svijet. Cjelokupna formulacija "edn-el-erd" dolazi u značenju "najnižeg mjesta na svijetu".

Zanimljivo, rat između Perzije i Bizantije odigrao se na najnižem mjestu na svijetu! Mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen jezera Lut, koje se nalazi na tromeđi sirijske, palestinske i teritorije današnjeg Jordana. I, kao što je danas općepoznato, bazen jezera Lut nalazi se na visini 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najnižom nadmorskom visinom na svijetu.

Dakle, Bizantinci su, kao što je to Kur'an i najavio, poraženi na najnižem mjestu na svijetu.
Ono na što se ovdje mora skrenuti pažnja je činjenica da je nadmorske visine, a time i nadmorsku visinu bazena jezera Lut, bilo moguće ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u savremenom dobu. Sasvim je nemoguće da je, u vrijeme objave Kur'ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja najnižu tačku svijeta. Međutim, ovo područje je u Kur'anu navedeno upravo kao mjesto sa najnižom nadmorskom visinom. To, opet, predstavlja još jedan u nizu dokaza da je Kur'an riječ Svevišnjeg, Allaha, dž. š.

Basen jezera Lut, gdje su Bizantinci poraženi od Perzijanaca. Gore se vidi satelitska fotografija ovog područja. Okolina jezera, koja je najniže područje na svijetu, ima nadmorsku visinu od -395 metara.

"Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć..."(Az-Zumar, 5)

Formulacije koje se koriste u ajetima koji nas upoznaju sa kosmosom su izuzetno zanimljive. Riječ koja je u prethodnom ajetu prevedena kao "zavijati" je arapski glagol "tekvir". Doslovno značenje ovog glagola je "zavijati nešto oko nečega što je okruglo". (U arapskim rječnicima ova riječ se koristi za glagole koji u sebi sadrže okrugle predmete; naprimjer za "omotavanje čalme oko glave".)

Podatak koji se u ajetu iznosi o pitanju međusobnog zavijanja dana i noći, u isto vrijeme sadržava kategoričnu činjenicu o pitanju oblika Zemlje. Jedino i samo jedino zbog toga što je Zemlja okrugla korišten je navedeni glagol (tekvir). Dakle, u Kur'anu, koji je objavljen u VII stoljeću, upozoreno je na okrugli oblik Zemlje.
Ne smije se ispuštati iz vida činjenica da je astronomsko poimanje tog vremena imalo sasvim drugačiji pristup obliku Zemlje. U tom periodu smatralo se da je Zemlja jedna ravna površina i svi naučni proračuni i saopćenja pravljeni su shodno tome. A, Kur'an, iako je objavljen u tom istom periodu, donosi podatak koji je bilo moguće naučno ustanoviti tek u ovom stoljeću. Zbog toga što je on Allahova riječ, u Kur'anu su korištene najpreciznije formulacije, kako u svim drugim kontekstima tako i u kontekstu iznošenja podataka vezanih za kosmo s.

U Kur'an-i-Kerimu, koji je objavljen prije 14 stoljeća, u periodu kada još nije bila razvijena astronomija, ovako se govori o širenju kosmosa:
"Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga šire." (Az-Zariyat, 47)
Riječ "nebo", koja se spominje u aktualnom ajetu, na mnogo mjesta u Kur'anu koristi se u značenjima svemira i vasione. I u ovom slučaju upotrijebljena je u istom značenju. Kur'an je, dakle, već obznanio da se kosmos širi, a to je činjenica do koje je danas došla i nauka.
U naučnom svijetu je do početka XX stoljeća preovladavalo jedno mišljenje u smislu da "kosmos ima jednu statičnu, nepokretnu strukturu i da potiče iz vječnosti". Međutim, istrage provedene uz pomoć suvremene tehnologije, izviđanja i proračuni doveli su do saznanja da kosmos ima svoj početak i da se konstantno "širi".
Ruski fizičar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre početkom ovog stoljeća teoretski su proračunali da je kosmos u stalnom pokretu i da se širi.
Ova činjenica je, također, i dokazana određenim posmatranjima provedenim 1929. godine. Američki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem svemira uz pomoć ogromnog teleskopa, otkrio da su zvijezde i galaksije u konstantnom udaljavanju jedna od druge. A kosmos, u kojem se sve konstantno udaljava jedno od drugoga, dolazi u značenju kosmosa "koji se širi". Činjenica da se kosmos nalazi u stalnom širenju svoju kategoričnost će postići, također, i kroz osmatranja provedena narednih godina.
Međutim, ova kategorična činjenica je stoljećima prije saopćena kroz Kur'an i to u takvom historijskom periodu kada nijedan čovjek o tome nije apsolutno posjedovao ni približna znanja. Pošto je Kur'an riječ Allaha, Stvoritelja i Gospodara cijelog kosmosa i svih znanja.

Od prve eksplozije do sada, svemir se stalno širi jednom ogromnom brzinom. Širenje svemira naučnici uspoređuju sa površinom napuhanog balona.
Međusobno razdvajanje "nebesa i Zemlje"

Drugi ajet u kojem se, također, govori o stvaranju nebesa glasi:
"Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?"
(Al-Anbiya', 30)
Riječ "ratk", koja se prevodi kao "cjelina", u arapskim rječnicima objašnjava se kao riječ koja ima značenje "međusobno isprepleteno, nerazdvojno, sraslo". Ova riječ se, dakle, koristi prilikom opisivanja dvaju materija koje čine jednu potpunu cjelinu. A, za glagol "raskomadali smo" u Kur'anu je korišten glagol "fatk", koji dolazi u značenju "cijepanje, komadanje nečega što je u stanju ratk i izlaženje vani, oslobađanje njenih dijelova". Ilustracije radi, razvoj biljke iz sjemena i izrastenje izdanka iz zemlje se u arapskom jeziku objašnjava ovim glagolom.
Sada se ponovo vratimo ajetu. U aktualnom ajetu govori se o nebesima i Zemlji koji su bili jedna cjelina, odnosno koji su bili "ratk". Ova cjelina se, potom, odvaja glagolom "fatk". Jedno iz drugog cijepanjem, komadanjem izlazi vani. I, zaista, kada se podsjetimo na činjenice vezane za prvi trenutak Big Bang, vidjet ćemo da je u jednoj tački sadržana materija cijelog kosmosa. Dakle, sve, čak i "nebesa i Zemlja", koji još nisu bili stvoreni, u ovoj tački je u stanju "ratk". Potom dolazi do snažne eksplozije ove tačke i na taj način materija postaje "fatk"...
Kada izvršimo usporedbu fakata navedenih u ovom ajetu sa naučnim otkrićima, uočit ćemo da među njima vlada jedan potpuni sklad. Otkrivanje ovih činjenica koje su prije 14 stoljeća navedene u Kur'anu naučno je bilo moguće dokučiti tek u XX stoljeću.

PREUZETO I KNJIGE: "KUR'ANSKE MUDŽIZE" HARUN YAHYA

Pojavljivanje kosmosa se u Kur'anu spominje na slijedeći način:

On je nebesa i Zemlju iz ničega stvorio

(Al-An'am, 101)

Ova kur'anska činjenica je u potpunom skladu sa savremenim naučnim

Otkrć ima. Definitivan zaključak do kojeg je danas došla moderna astrofizika

upućuje na činjenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom i vremenskom

dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom velikom eksplozijom. Teorijom

Velike eksplozije (Big Bang) dokazano je da je cijeli kosmos nastao iz ničega,

eksplozijom samo jedne tačke prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova teorija je

ujedno i jedino naučno objavljena {njenje nastanka i početka kosmosa, koja je prihva}

od strane svih naučnih krugova.

Prije Big Banga nije postojalo ni{ta zvano materija. Materija, energija i vrijeme

stvoreni su u jednom nepostojanju koje se može definirati kao apsolutno

metafizičko okruženje u kojem nije bilo ni materije, ni energije, pa čak ni vremena.

O ovoj ogromnoj ćinjenici i otkriču, do kojeg je došla moderna fizika, Kur'an

nas je obavijestio prije 1400 godina.

Veoma osjetljivi skeneri Cobe satelita, kojeg je 1992. godine NASA poslala u svemir,

registrirali su radijaciju za koju se pretpostavlja da predstavlja ostatak od Big Banga.

Ovo otkriče je poslužilo kao dokaz teorije Big Bang koja predstavlja naučno obja{njenje

činjenice da je svemir nastao iz ničega.

samo jedna informacija za one što misle da sam ja ovo napisao iz "glave".
Ne nisam ja ovo napisao već sam sve "ukrao" sa neta il neke knjige.
Eh et sam da se zna.      

Zapadna misao je danas u sred ljute bitke između vjere i nauke.  Skoro je nemoguće za savremenog zapadnog mislioca prihvatiti činjenicu da postoji mogućnost da religija i nauka imaju nešto zajedničko.  Biblija, u koju vjeruju kršćani, kaže da je drvo čiji su plodovi bili zabranjeni vjerovjesniku Ademu (as) bilo drvo znanja, te je on, nakon što je pojeo nešto s tog drveta, dobio određeno znanje koje ranije nije posjedovao.

Iz ovog razloga je Evropa provela dva stoljeća raspravljajući na temu da li ili ne prihvatiti naučna saznanja koja su dolazila od muslimana.

Crkva je donije stav da je težnja ka takvom naučnon znanju uzrok originalnog grijeha (kršćansto propovijeda da se čovijek rađa sa urođenim 'originalnim grijehom' op.p).  Biskupi su potporu svom stavu našli u Starom Zavjetu gdje se spominje da Allah (swt) nije bio zadovoljan Ademom (as) kada je ovaj pojeo plod s drveta i ovladao određenim znanjem, te mu je zbog toga bila uskracena Allahova milost.  Naučno znanje je stoga bilo potpuno odbačeno od strane crkve kao nešto o čemu je zabranjeno diskutovati. 

Kada su slobodni mislioci i naučnici konačno bili u stanju nadvladati moć ckrve, krenuli su u osvetu time što su zauzeli kontra stav i gušili svaki utjecaj religije.  Ponijeli su se veoma ekstremno, a sve u cilju savladavanja moći crkve i svođenja njenog utjecaja na usko i ograničeno područje. 

Dakle, ako sa zapadnjakom uđete u diskusiju oko religije i nauke, on se odmah nađe potpuno zaprepašten.  Međutim, oni ne poznaju Islam.  Oni ne znaju da Islam daje vrlo visok status znanju i znanstvenicima, te ih, pored meleka, smatra svjedocima da nema drugog boga osim Allaha, kao što nam je i sam Allah (swt) rekao u Kur'anu:

Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega - a i meleki i učeni...
(Prevod značenja Kur'ana 3:18)

Allah, slavljen i hvaljen neka je On, nam je također rekao:

Znaj da nema boga osim Allaha...
(Prevod značenja Kur'ana 47:19)

Iz Kur'ana nam je poznato da je Ademu (as) data prednost nad melekima zbog posjedovanja znanja koje mu je Allah (swt) podario.  Kur'anska priča je u kontradikciji sa biblijskom za koju muslimani smatraju da je izvitoperena.  Prema Kur'anu, činjenica da je Adamu (as) podareno znanje je znak počasti a ne uzrok izgona iz Dženneta.  Dakle, kada čovjek uđe u razgovor o Islamu i nauci s misliocima sa zapada, oni očekuju argumente slične onima na koje nailze u svojoj religiji i kulturi.  Iz tog razloga reaguju s iznenađenjem kada im se predstave kristalno jasne činjenice iz Kur'ana i Sunneta. 

Među onima koji su se našli iznenađeni je i Dr. Joe Leigh Simpson, šef katedre za akušerstvo i ginekologiju, i ujedno profesor molekularne i ljudske genetike na Medicinskom Fakultetu Baylor u Houstonu (Texas, USA).  Kada smo se prvi puta susreli s njim, profesor Simpson je insistirao na provjeravanju istinitosti navoda u Kur'anu i Sunnetu.  Mi smo, međutim, uspjeli otkloniti njegovu sumnju.  Prezentovali smo mu tekst koji nactrno opisuje razvoj embrija.  Pokazali smo mu da nas Kur'an informiše o tome da nasljedne i hromosomske karakteristike novog bića nastaju tek nakon uspješnog spajanja spermatozoida i jajne ćelije.  Kao što znamo, ovi hromosomi sadrže sve buduće karakteristike novog ljudskog bića kao što su boja očiju, kože, kose itd.

Dakle, mnogi detalji čovjekovog oblikovanja su određeni u njegovim hromosomima.  Ovi hromosomi se počnu formirati u ranoj nutfah fazi razvoja embriona (više o terminu nutfah u narednom poglavlju op.p).  Drugim riječima, karakteristike novog ljudskog bića su određene još na samom početku nutfah faze.  Uzvišeni Allah u Kur'anu ističe ovu činjenicu:

Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan!  Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori pa mu odgovarajuće karakteristike odredi.
(Prevod značenja Kur'ana 80:17-19)

U toku prvih 40 dana trudnoće, jedan za drugim, svi organi i dijelovi tijela se u potpunosti formiraju.  Na slici 2.1 možemo primijetiti da organi počinju da se oblikuju i zauzimaju svoja mjesta, i zametak se čini uvijenim.  Vjerovjesnik Muhammed (saws) nas je u jednom hadisu informisao:

U drugom hadisu vjerovjesnika Muhammeda (saws) stoji:

"Nakon što nad zametkom (nutfah) prođu 42 noći, Allah pošalje meleka koji novom biću da oblik i napravi mu uši, oči, kožu, meso i kosti.  Potom melek upita: 'Gospodaru, je li muško ili žensko?' i tvoj Gospodar odluči kako želi."  (Hadis prenosi Muslim)

Profesor Simpson je detaljno studirao ova dva hadisa i zapazio da prvih 40 dana čini jasno uočljivu zasebnu fazu u formiranju zametka.  Naročito je bio impresioniran apsolutnom preciznošću i tačnošću ta dva hadisa.  Nakon toga, profesor Simpson je prilikom prisustvovanja na jednoj konferenciji izrazio sljedece mišljenje: "... tako da nam pomenuti hadisi daju specifičan vremenski okvir za osnovni razvoj zametka u prvih 40 dana.  Još jednom ću ponoviti ono što je nekoliko izlagača jutros već naglasilo a to je da se do spomentuih hadisa nije moglo doći na osnovu naučnih saznanja koja su bila dostupna u vrijeme zabilježavanja tih hadisa." 

Profesor Simpson dalje kaže da religija može biti uspiješan vodič u sticanju znanja.  Zapad je, kao što smo već rekli, odbio ovu tvrdnju.  Međutim, sada imamo američkog naučnika koji kaže da religija, konkretno Islam, to može s uspjehom postići.  Analogno ovome, ako odete u fabriku i sa sobom imate priručnik o radu fabričkog pogona, zahvaljujući tom priručniku sastavljenom od strane dizajnera i graditelja biti ćete u stanju s lahkoćom saznati koje se operacije tamo vrše.  Ako pak ne posjedujete ovaj priručnik, sanse za razumijevanje brojnih procesa koje se u fabrici odvijaju su puno manje.

Profesor Simpson je također izjavio:  "Po mom mišljenju, iz ovoga proizilazi da ne samo da ne postoji nesuglasje između genetike i religije, nego religija u stvari može predvoditi nauku dodajući objavu nekim tradicionalnim naučnim pristupima.  U Kur'anu postoje tvrdnje za koje je nauka pokazala da su tačne, što potvrđuje da su kur'anska saznanja došla od Allaha." 

Ovo je istina.  Muslimani, zaista, mogu biti predvodnici u sticanju znanja i otkrivanju činjenica o svijetu oko nas.  Oni, također, znaju kako iskoristiti to znanje kao dokaz postojanja Allaha, uzvišen i slavljen neka je On, i kao potvrdu poslanstva Muhammeda (saws).  Allah (swt) u Kur'anu kaže:

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina.

A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
(Prevod značenja Kur'ana 41:53)

Nakon što smo upoznati s primjerima zapanjujućih naučnih činjenica spomenutih u Kur'anu, i nakon što smo čuli komentare objektivnih naučnika o ovim činjenicama, postavimo sebi sledeća pitanja:

a.)  Da li je moguće da je samo slučajnost to što su sva ova novootkrivena naučna saznanja iz raznih oblasti nauke spomenuta u Kur'anu koji je objavljen prije 14 stoljeća?

b.)  Da li je moguće da je Muhammed (saws) ili neko drugo ljudsko biće autor Kur'ana?

Jedini mogući odgovor jeste da Kur'an mora biti doslovna riječ Boga (Allaha) objavljena od Njega.  Kur'an i jeste doslovna Allahova riječ koju je On objavio Svom vjerovjesniku Muhammedu (saws) preko meleka Džibrila.  Muhammed (saws) je memorisao Kur'an te ga zatim diktirao svojim ashabima.  Oni su ga također memorisali a zatim zapisali da bi vjerovjesnik Muhammed (saws) potom potvrdio tačnost njegovih citata. 

Pored ovoga, vjerovjesnik Muhammed (saws) je zajedno sa melekom Džibrilom jedanput u toku svakog mjeseca Ramazana ponovno provjeravao Kur'an, a u posljednjoj godini svoga života je to učinio dva puta.  Od samog objavljivanja Kur'ana pa do današnjeg dana, uvijek je postojao ogroman broj muslimana koji su doslovno znali čitav Kur'an napamet.  Neki su od njih čak uspijevali memorizirati Kur'an do svoje 10. godine života.  Stoga, nije iznenađenje da ni jedno slovo u Kur'anu nije promjenjeno u proteklim vijekovima. 

Kur'an koji je objavljen prije 14 stoljeća spominje činjenice koje su tek nedavno otkrivene od strane dokazanih naučnika.  Ovo bez sumnje potvđuje da Kur'an mora biti doslovna riječ Allaha, objavljena od Njega Muhammedu (saws), te dokazuje da je Muhammed (saws) zaista poslanik i vjerovjesnik poslan od Allaha.  Nemoguće je zamisliti da je bilo ko prije 1400 godina mogao imati znanje o činjenicama otkrivenim ili dokazanim tek nedavno i to uz pomoć savremene opreme i složenih naučnih metoda.

Preuzeto sa    http://islam.dzemat.org

U pripremi teksta korištena kaseta "Činjenice na koje upozorava nauka" urađena po knjizi "Kur'anske mudžize" Haruna Yahye
Autor: Harun Yahya

Uvod

Premda Kur’an nije nikakva “naučna” knjiga, određene činjenice, koje se na jedan jezgrovit i upečatljiv način, izlažu u raznim kur’anskim ajetima, predstavljaju naučno potvrđene istine koje je čovjek uspio otkriti tek uz pomoć savremene tehnologije dvadesetog stoljeća. Tako je čovjeku današnjice, pomoću otkrića o nastanku i širenju univerzuma, (ne)pokretljivosti planina, nastanku rude gvožđa, ulozi vjetrova u nastanku kiše, nemiješanju dvaju mora, različitim otiscima prstiju kod svih ljudi, etapama razvoja bebe u majčinoj utrobi i sličnim primjerima još jednom dokazano da je Kur’an Allahova riječ, riječ Onoga koji sve zna i Koji je o svemu obavješten.

Vjernicima su te stvari uglavnom poznate, a oni drugi su uglavnom ravnodušni.

“A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrje č nosti.” (En-Nisa’, 82)

Ipak, radi i jednih i drugih imamo namjeru istaknuti još neke činjenice koje su manje poznate, a koje bez sumnje uvjeravaju svakog koji razmišlja, u neosporni zaključak - Kur’an je knjiga čiji su navodi apsolutno tačni.

I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.

(El-Enbiya’, 33)

Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva . (Ez-Zariyat, 7)

U kosmosu postoji oko 200 milijardi galaksija, od kojih svaka posjeduje u prosjeku po 200 milijardi zvijezda. Većina ovih zvijezda imaju svoje planete, a planete, također, svoje satelite. Sva ova svemirska tijela, opet, posjeduju veoma precizno određene orbite. I, svako od ovih tijela se milionima godina kreće u svojoj orbiti koja je u savršenom skladu i harmoniji sa ostalima. Pored toga, također, i veoma veliki broj zvijezda “repatica” se kreće kroz orbite koje su određene za njih.

Prema proračunima stručnjaka iz astronomije, Sunce se kreće grandioznom brzinom od 720 hiljada kilometara na sat u orbiti nazvanoj Solar Apex, koja je usmjerena prema Vega zvijezdi. To, prema jednom grubom proračunu, znači da Sunce u toku jednog dana pređe putanju od 17 miliona 280 hiljada kilometara! Zajedno sa Suncem, istu putanju pređu, također, i svi sateliti i planete koje se nalaze u sunčevom sistemu.

Orbite koje su raspoređene po cijelom kosmosu ne pripadaju samo nebeskim tijelima. Galaksije se, također, zbunjujućom brzinom i preciznošću kreću u svojim orbitama.

Tokom ovih kretanja nijedno nebesko tijelo se ne sudara sa drugim, njihovi putevi se ne ukrštavaju . Po srijedi je tako zaprepašćujujući sklad da je uočeno da određene galaksije prolaze jedna kroz drugu a da se, pri tom, nijedan njihov dio ne sudara sa drugim.

Bez savremenih teleskopa koji omogućavaju osmatranje kosmosa u milionskim kilometarskim dubinama odnosno bez jedne, makar djelimične vizuelne predstave, i bez saznanja moderne fizike i astronomije, čovjek ne može ni spoznati da je ovo jedan od najjačih dokaza odnosno primjera superiorne sposobnosti i mudrosti Stvoritelja nebesa i zemlje i onoga što je između njih.

U Kur'an-i Kerimu, u 11. ajetu sure Et-Tariq se govori o "povratnoj" osobini nebeskog svoda: “I tako mi neba koje je povratno.” (At-Tariq, 11). U prijevodima Kur’ana, naznačeni izraz se različito prevodi, ali je možda najispravniji prijevod: “koje vraća”.

Prilikom istraživanja, ustanovljeno je da svaki sloj atmosfere ima odliku da vraća natrag u kosmos ili na Zemlju materije ili zrake koje do njega dopiru.

Tako se vodena para (prethodno došla sa zemlje tj. nastala kondenzacijom) vraća u Zemlju u vidu padavina.

Ozonosfera visine 25 km osigurava reflektiranje ili odbijanje radijacije i štetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira.

Ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radio-talasa koji se emitiraju sa Zemlje, omogućava praćenje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja i sa velikih udaljenosti.

Kur’ansko spominjanje ove karakteristike nebeskog svoda, otkrivene u skoroj prošlosti, nesumnjivo predstavlja jednu od kur’anskih mudžiza.

preuzeto sa www.mm.co.ba

Profesor Moore je bio ubjedjen nasim dokazima tako smo ga upitali sljedece pitanje. Vi ste spomenuli u vasoj knjizi da u srednjem vijeku nije bilo napretka na polju embriologije i da je u to vrijeme vrlo malo bilo poznato o toj materiji. U isto vrijeme Kur'an je objavljen poslaniku Muhammedu s.a.v.s. i on je vodio ljude po onome sto je Allah objavio njemu. U Kur'anu se moze naci veoma detaljni opis kreacije covjeka i razlicitih faza u razvoju covjeka. Vi ste svjetski priznat strucnjak, zasto ne podrzite istinu i pomenete ove istine u vasoj knjizi ? on je odgovorio. Vi imate dokaze a ne ja. Zato zasto ih vi ne prestavite nama. Mi smo ga upoznali sa cinjenicama i professor Moore je dokazao da je veliki ucenjak. U trecem izdanju svoje knjige on je napravio neke dopune. Profesor Moore istice u svojoj knjizi o srednjem vijeku : Rast nauke je bio spor za vrijeme srednjevjekovnog perioda i malo vaznih embrioloskih otkrica iz tog perioda je poznato nama. Spomenuto je u Kur'anu, Svetoj Knjizi Muslimana da se ljudska bica razmnozavaju iz mjesavine sekreta muskih i zenskih. Nekoliko napomena je napravljeno o kreaciji ljudskog bica iz kapi sperme i takodje je sugerisano da se rezultirajuci organizam smjesta u zensku utrobu kao sjeme, sest dana od svog pocetka ( ljudski blastocyst pocinje implantaciju oko sest dana od oplodnje ). Kur'an takodje kaze da kap sperme razvija u grudvu zgrusane krvi ( implantirani blastocyst ili embrio iz spontanog pobacaja bi slicio krvnom ugrusku ) Napomena je takodje napravljena pijavicnom obliku embrija. Embrio nije kao pijavica sisac krvi u biti. Takodje je receno da embrio predstavlja komad sazvakane supstance kao guma ili drvo ( nesto sto slici otiscima zuba na sazvakanoj supstanci ). Embrio u razvoju se smatra covjekom za 40 do 42 dana i vise ne slici zivotinjskom embriju u toj fazi (Slika 4.3 ) ( ljudski embrio pocinje da poprima ljudske karaktistike u ovoj fazi ) Kur'an takodje istice da se embrio razvija u tri vela tame. Ovo je najvjerovatnije odnosi na : 1. majcin prednji trbusni zid 2. zid materice 3. amniochorionic membrane( slika 4.4. ) Prostor ne dopusta diskusije nekoliko drugih ineresantnih referenci ljudskog prenatalnog razvoja koji se pojavljuju u Kur'anu. Ovo je ono sto je Dr Moore napisao u svojoj knjizi , neka je hvala Allahu, koja je distribuirana kroz cijeli svijet. On je zakljucio da moderna klasifikacija faza u razvoju embrija koja je usvojena u cijelom svijetu nije jednostavna ili obimna ( zadovoljavajuca ). Ona ne doprinosi razumjevanju embrionicke faze i razvoju zato sto su te faze na brojnoj osnovi, faza 1, faza 2, faza 3 itd… Podijela koja je objavljena u Kur'anu ne ovisi o numerickom sistemu. Radije ona je bazirana na jasnim i lako uocljivim formama ili oblicima kroz koje embrio prolazi. Kur'an identificira faze u prenatalnom razvoju kako sljedi : Nutfah sto znaci " kap " ili " mala kolicina vode " ; 'alaqah sto znaci " struktura nalik na pijavicu " ; mudgah sto znaci " sazvakana struktura " ; idhaam sto znaci " kosti " ili " skelet "; kisaa ul idham bil-laham sto znaci " oblaganje kostiju sa mesom ili misicima ", i al-nash'a sto znaci " formiranje uocljivog fetusa ". Profesor Moore je priznao ove Kur'anske podijele kao faze u prenatalnom razvoju koje su zasnovane na stvarnosti . On je istakao da ove podjele obezbjedjuju finu naucnu podlogu i da su svestrane i prakticne. Na jednoj od konferencija koje je pohadjao professor Moore je izjavio sljedece. Embrio se razvija u majcinoj utrobi ili uterusu zasticen sa tri vela, ili pokrivaca. A) predstavlja prednji stomacni zid B) predstavlja zid materice C) amniochorionic membrane ( Slika 4.5) Zato sto su faze razvoja ljudskog embrija komplikovane zbog kontinuiranog procesa promjene kroz razvoj predlozeno je da se uvede novi sistem klasifikacije koristeci termine spomenute u Kur'anu i Sunnetu. Predlozeni sistem je jednostavan, praktican i odgovara sadasnjem znanju o embriologiji Intenzivne studije Kur'ana i hadisa u zadnjih cetiri godine su otkrile sistem klasificiranja ljudskog embrija koji je zapanjujuci jer je otkriven u sedmom stoljecu nove ere. Takodje je Aristotel osnivac embriologije shvatio da se pileci embriji razvijaju u fazama iz njegovih studija kokosijih jaja u cetvrtom stoljecu prije nove ere, ali on nije dao nikakve detalje o ovim fazama. Koliko je poznato iz historije embriologije malo se znalo o fazama i klasifikaciji ljudskog embrija sve do 20 stoljeca. Iz ovog razloga opisi ljudskog embrija u Kur'anu nemogu biti bazirani na naucnom znanju u sedmom stoljecu. Jedini racionalan zakljucak je da su ti opisi objavljeni Muhammedu s.a.v.s. od Allaha. On nije mogao znati takve detalje zato sto je on bio nepismen covjek bez ikakvog naucnog treninga. Mi smo rekli doktoru Moore to sto ste rekli je istina ali to je daleko manje od istine i dokaza koje smo vam predstavili iz Kur'ana i Sunneta koji su povezani sa naukom embriologijom. Zato zasto ne ucinite pravdu i kompletno iznesete na svjetlo sve Kur'anske ajete i hadise koji zalaze u vase polje specijalizacije Professor Moore je rekao da je ubacio prikladne napomene na prikladna mjesta u naucnim knjigama za specijalizaciju. Ipak, on nas je pozvao da napravimo neke islamske dodatke citiranje svih relevantnih Kur'anskih ajeta i poslanikovih hadisa i isticanje njihovih raznih cudesnih aspekata da budu ubaceni na prikladna mjesta u knjizi. Ovo je uradjeno i prema tome, professor Moore je napisao uvod ovim islamskim dodatcima. Kao rezultat toga je ovaj tekst koji vidite pred sobom. Na svakoj strani koja ukljucuje cinjenice o nauci embriologiji mi smo citirali ajete i poslanikove hadise koji dokazuju nepromjenljivost Kur'ana i sunneta. Ono sto svjedocimo danas je kretanje islama prema novim teritorijama u nepristrasnom ljudskom umu.
Preuzeto sa www.tabacki.com

Allah je poslao poslanika Muhammeda s.a.v.s. cijelom svemiru. Allah kaze u Kur'anu: " Mi smo te poslali kao milost svim stvorenjima " ( Kur'an 21:107 ) I tako je Muhammed s.a.v.s. Allahov poslanik beduinima u pustinji kao sto je poslanik od Allaha sadasnjim naucnicima u modernim laboratorijama. On je Allahov poslanik svim ljudima i svim vremenima. Prije Poslanika s.a.v.s. svaki poslanik je poslat iskljucivo njegovom narodu " … svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upucivao" ( Kur'an 13:7 ) Poruka poslanika Muhammeda s.a.v.s. je upucena svim ljudima i zbog ovog razloga je Allah dao dokaz koji je razlicit od dokaza koji su dati u objavama prije njega. Dokazi prijasnjih poslanika su bili samo za njihove savremenike i mozda nekoliko generacija koje su ih sljedile. Tada bi Allah poslao novog poslanika, podrzanog novim cudom radi obnove vjere kod tih ljudi. Ali zato sto je poslanik Muhammed s.a.v.s. predoodredjen da bude zadnji poslanik do sudnjeg dana, Allah mu je dao trajno cudo kao podrzavajuci dokaz. Ako upitamo jevreja ili krscanina da nam pokaze cuda poslanika Musaa ( Moses ) ili Isaa ( Jesus ) neka je Allahov blagoslov i mir na njima, oboje bi rekli da nije u ljudskoj moci da ponove bilo koje od tih cuda sada.Musaov stap nemoze biti stvoren niti poslanik Isaa ( Jesus ) moze ponovo dizati ljude iz mrtvih. Za nas sada, ova cuda nisu nista drugo do historijske cinjenice. Ali ako muslimana upitate o najvecem cudu poslanika Muhammeda s.a.v.s. on moze spremno pokazati knjigu Kur'an. Jer Kur'an je cudo koje ostaje u nasim rukama. On je otvorena knjiga za sve ljude da istraze njegove sadrzaje. Allah je rekao u Kur'anu " Koja stvar je najvrijednija kao dokaz? reci : Allah je svjedok izmedju mene i vas : A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih dopre opominjem... "( Kur'an 6:19 ) Cudesna priroda Kur'ana lezi u znanju koje sadrzava. Allah uzviseni je rekao : " Allah svjedoci da je istina ono sto ti objavljuje, objavljuje ono sto jedini On zna ... " ( Kur'an 4:166 ) Predstavljamo vam profesora Emeritus Keith Moore , jednog od svjetskih strucnjaka u anatomiji i embriologiji. Mi smo upitali profesora Moore da nam da njegovu naucnu analizu nekih specificnih kur'anskih ajeta i poslanikovih hadisa koji zalaze u njegovo polje specijalizacije. Professor Moore je autor knjige pod naslovom Razvoj Covjeka " The Developing Human " . On je professor anatomije i celijske biologije na univerzitetu u Torontu, Kanada, gdje obavlja funkciju dekana osnovnih nauka na fakultetu medicine i osam godina je presjedavajuci odjela za anatomiju. Dr. Moore je takodje obavljao funkciju na univerzitetu Winnipeg, Kanada 11 godina. On je predsedavao mnogim internacionalnim anatomskim udruzenjima i konferencijama unije bioloskih nauka. Professor Moore je takodje izabran u clanstvo Kraljevskog Medicinskog Udruzenja Kanade, Uniji Americkih Anatomista i 1984 je primio najuvazeniju nagradu u polju anatomije u Kanadi ( J.C.B. nagradu ) od Kanadskog Udruzenja Anatomista. On je objavio mnogo knjiga na temu klinicka anatomija i embriologija, osam od njih se koriste u medicinskim skolama i prevedene su na sest jezika. Kada smo upitali profesora Moore da nam da analizu Kur'anskih ajeta i poslanikovih izjava on je bio zapanjen. On se cudio kako je poslanik Muhammed s.a.v.s. prije 14 stoljeca mogao opisati embrio i njegove razvojne faze tako detaljno i precizno koje su naucnici otkrili u zadnjih trideset godina. Vrlo brzo profesorovo Moore zapanjenje je preraslo u divljenje prema ovoj objavi i uputi. On je predstavio ove poglede intelektualnim i naucnim krugovima. On je cak odrzao predavanje o kompatibilnosti moderne embriologije sa Kur'anom i Sunnetom gdje je rekao: Veliko mi je zadovoljstvo pomoci u pojasnjavanju izjava u Kur'anu o ljudskom razvoju. Jasno mi je da ove izjave su morale doci Muhammedu od Allaha ili Boga jer skoro sve od njegovog znanja je otkriveno tek nakon nekoliko stoljeca . Ovo je dokaz za mene da Muhammed mora biti Allahov poslanik Razmislimo o izjavi ovog svjetski priznatog i uvazenog strucnjaka nakon studiranja Kur'anskih ajeta koji zalaze u njegovo polje, i njegov zakljucak da Muhammed s.a.v.s. mora biti Allahov poslanik. Allah kaze u Kur'anu o fazama razvoja u kreaciji covjeka : Mi smo covjeka uistinu stvorili od biti ( od gline ) zatim ga ( kao kap ) sperme( nutfah ) stavili na ucvrsceno mjesto. Onda smo ucinili spermu ugruskom zgusnute krvi ( 'alaqah ). Onda od tog ugruska mi smo napravili ( fetus ) grudvu ( mudghah ) , pa od grude kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, a poslije ga kao drugo stvorenje napravili. ( Kur'an 23:12-14 ) Arapska rijec 'alaqah ima tri znacenja. Prvo znacenje je pijavica ( leech ). Drugo je zakacena stvar. Trece je krvni ugrusak. U poredjenju sa slatkovodnom pijavicom i embriom u 'alaqah fazi professor Moore je nasao ogromnu slicnost izmedju ove dvije. On je zakljucio da embrio za vrijeme 'alaqah faze poprima oblik vrlo slican obliku pijavice. Professor Moore je stavio sliku embria pored slike pijavice (slika 1.0 ) . On je predstavio ove slike naucnicima na nekoliko konferencija. Drugo znacenje rijeci 'alaqah je zakacena stvar i to je ono sto mozemo vidjeti u zakacenju embrija za vrijeme 'alaqah faze u majcinoj utrobi. Trece znacenje rijeci alaqah je krvni ugrusak. Znacajno je istaci kako je profesor Moore izjavio da embrio za vrijeme 'alaqah faze prolazi kroz poznate unutrasnje dogadjaje kao sto je formiranje krvi u zatvorenim krvnim sudovima dok se metabolicki krug kompletira kroz placentu. Za vrijeme 'alaqah faze krv je uhvacena u zatvorenim krvnim sudovima i to je zasto embrio poprima oblik krvnog ugruska, u dodatku poprimanja oblika pijavice. Sva ova znacenja su cudesno data jednom jedinom Kur'anskom rijeci 'alaqah. Kako je Muhammed s.a.v.s. mogao znati to ? Professor Moore je takodje studirao embrio u mudgah fazi ( izvakanoj supstanci ). On je uzeo komad sirove gline i sazvakao u svojim ustima i onda uporedio sa slikom embrija u mudgah fazi. Professor Moore je zakljucio da embrio prilikom mudgah faze poprima tacan oblik sazvakane supstance. Nekoliko kanadskih listova je objavilo mnoge izjave profesora Moore. U dodatku on je predstavio tri televizijska programa u kojima je pojasnio kompatibilnost moderne nauke sa onim sto sadrzi Kur'an vec 1400 godina. Neizbjezno professor Moore je upitan sljedeca pitanja. Da li ovo znaci da vi vjerujete da je Kur'an Allahova objava ? na sta je on odgovorio : Ja nemam teskoce u prihvatanju toga. Professor Moore je takodje upitan. Kako mozete vjerovati u Muhammeda kad vjerujete u Jesus Christ? njegov odgovor je bio: Ja vjerujem da obojica dolaze iz iste skole. Iako sada moderni naucnici cijelog svijeta mogu danas znati da je Kur'an objavljen iz Allahovog znanja Allah svemoguci nam je rekao : " Allah svjedoci da je istina ono sto ti objavljuje, objavljuje ono sto jedni On zna ... " ( Kur'an 4:166 )
Preuzeto sa www.tabacki.com

Kur’an je bio i jeste, i zauvijek će ostati, mu’džiza kako je to Allah, subhanehu we te’ala, odredio da bude. U svakom vremenu otkrivaju se blagodati, riznice i pokazuju svijetu njegove nadnaravnosti.

i riječi Njegove neka je hvaljen: …u njemu je lijek ljudima… (sura An-Nahl, 69. ajet).

Ovdje ćemo ukazati na neka istraživanja koja je obavio doktor Ahmed El Kadi u gradu Panama Siti na Floridi, kako bi pojasnio (utvrdio) utjecaj Kur’an-i-Kerima na dijelove ljudskog tijela. I kako bi se spoznala iscjeliteljska moć Kur’an-i-Kerima, te da li je to djelovanje tjelesno, duhovno ili pak i tjelesno i duhovno.

U pokušaju odgovora na ovo pitanje, počeo je učiti neke od kur’anskih ajeta muslimanima i nemuslimanima, kao i gluhim osobama. Među njima su bili oni koji znaju arapski jezik kao i oni koji ga ne znaju. Kao što je pokušao i sa čitanjem tekstova na arapskom jeziku, koji nisu kur’anski, ali su sličnog izraza i melodije.

Kako bi saznao djelovanje (utjecaj) Kur’an-i-Kerima na ove osobe koristio je i kompjuter posebno programiran za ovo istraživanje. Zatim je povezao ove aparate na tijela osoba koje su obuhvaćene istraživanjem.

Nakon toga je izvršeno mjerenje pulsiranja, pritiska, stepena znojenja, visine temperature na koži (tijelu) i stepen vezivanja sa njihovim mišićima.

Kako bi se izbjegla nepreciznost kod rezultata, te kako smirenost ne bi bila uzrokovana time što ispitanik unaprijed zna da ono što će slušati jeste Kur’an, ili da je glas onog koji govori lijep, ili da je mjesto gdje će se sastati ugodno, istraživač je učinio da jedan govornik (glas) bude za sve prilike, i da ispitanici ne znaju da li je ono što im se govori kur’anski tekst ili ne.

Najprije je izvršio mjerenje i bilježio promjene kod njih bez slušanja bilo čega. Zatim je to usporedio sa promjenama nakon što su slušali kur’anske ajete i druge arapske tekstove slične Kur’anu.

U svakoj od ovih skupina početna ispitivanja su potvrdila utjecaj na smirenost prilikom učenja Kur’ana kod 97% ispitanika.

Istraživač je u nastavku istraživanja pokušao da sazna što je djelovanje samih kur’anskih riječi i njihov fiziološki uticaj, ne gledajući i ne prateći da li su one bile razumljive za slušaoce ili ne.

Za tu svrhu je odabrao 210 ispitanika, petinu dobrovoljaca su činili oni koji ne čuju, i čitao im je Kur’an kao i arapske tekstove koji nisu kur’anski, a slični su kur’anskim po glasnosti, izgovoru i slušnosti (prikladnosti uhu). Potom je isprobao i to da im ne pušta ništa da slušaju nego da samo mirno sjede zatvorenih očiju da bi saznao djelovanje i uticaj mirnog sjedenja – da nije to, možda razlog raspoloženja (da nisu napeti)!?

Kao rezultat se pokazalo da je 60% ispitanika koji su slušali Kur’an zapušenih ušiju reagiralo, dok je grupa koja je samo sjedila i nije im puštao ništa da slušaju, bila bez ikakvog smirujućeg djelovanja, što upućuje na to ka kur’anske riječi, same po sebi, bez obzira razumjeli ih ili ne, imaju fiziološko djelovanje, smirujuće za napetost ljudskog tijela.

Ovo je, dakle, ono što potvrđuje objektivno istraživanje o smirujućem uticaju kur’anskih ajeta i riječi na ljudsko tijelo.

Ovo iskazuje tačnost riječi Uzvišenog: Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima… (sura Fussilat, 53. ajet),

i riječi Uzvišenog: …a i u njima samima, zar ne vidite? (sura Ad-Darijat, 21. ajet).

Zaista se rezultati ovog istraživanja slažu (podudaraju) sa onim što je Istiniti rekao u Knjizi objavljenoj prije 14 stoljeća: Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov put na koji On ukazuje onome kome On hoće, a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti. (sura Az-Zumar, 23. ajet)

Primijećujemo ovdje (u ovom ajetu) da učenje Kur’ana djeluje na ljudsku kožu, što je potvrdilo i spomenuto istraživanje.

Allah Uzvišeni u (svojim) mudrim ajetima govori o nekim vrijednostima i djelovanju (utjecaju) Kur’ana Uzvišenog:

Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima… (sura Al-Isra, 82. ajet),

Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr, a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci, meleki i Ruh (Džibril), s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. Selam (sigurnost) je u njoj sve dok zora ne svane. (sura Al-Qadr, 1-5 ajet),

A da Kur’an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: ”Trebalo je da su mu ajeti razumljivi, zar je jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap”? Reci: ”On je vjernicima upustvo i lijek”… (sura Fussilat, 44. ajet),

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje i u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.” (sura Al-Ankebut, 51. ajet),

…A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. (sura Al-Furqan, 32. ajet).

Također postoji još niz drugih ajeta koji ukazuju da Kur’an lijepo i smirujuće djeluje na dušu i srce kao i na živčani sistem. Ali nam za nabrajanje svega toga ovdje nedostaje prostora.

 u mnogobrojnim hadisima Božijeg Poslanika imamo dokaz (uputu) na lijepo djelovanje Kur’ana. Muslim navodi u svom Sahihu od Allahova vjerovjesnika; sallalahu alejhi wesellem, da je on rekao: ”Neće se sastati ljudi u nekoj od kuća Božijih da uče Kur’an i proučavaju ga međusobno, a da im neće biti spuštena sigurnost (smiraj) i prekriti ih milost, te ih okružiti meleki i Allah, subhanehu we te’ala, će ih spomenuti među onima koji su kod Njega”.

Ima li išta ljepše od nadnaravnog Kur’ana!? Ima li išta ljepše od jasnih ajeta!? Da li ima većih dokaza Božije moći od Uzvišenosti Kur’ana koji ostaje nadnaravan (mu’džiza)!?

Allahova, subhanehu we te’ala, mu’džiza za vijek vijekova: “Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili”. (sura Az-Zumar, 27. ajet)

I kao što Uzvišeni, subhanehu we te’ala, kaže: ”I vi ćete uskoro saznati njegovu poruku”! (sura Sad, 88. ajet)

Kur'an nije objavljen da bi poducavao hemiji, biologoji, geografiji ili
nekim drugim naukama koje su vezane za nastanak Zemlje i života na njoj.
Na nama je da u Kur'anu pronademo sve naucne istine.

Kur'an kao Allahov subhanehu ve te'ala govor, objavljen je preko Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem cijelom covjecanstvu, i predstavlja uputu ljudima u najvažnijim životnim pitanjima. Allah subhanehu ve te'ala je obecao u Kur'anu da ce svim ljudima, a posebno naucnicima otkriti istinu o jasnim znakovima koji se nalaze u knjizi, kako bi im to bio dokaz o istinitosti Muhammedova sallallahu alejhi ve sellem poslanstva.

Kaže Allah subhanehu ve te'ala:
"Mi cemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim
dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina."
Fussilet 53

Obistinilo je se Allahovo subhanehu ve te'ala obecanje. Mi cemo navesti neka naucna otkrica o kojima Kur'an govori prije XIV vijekova. Ta otkrica svijedoce da Kur'an nije napisao jedan nepismeni covjek niti iko od ljudske populacije koja živi ili je živjela. Kur'an je djelo onoga koji je stvorio svemir i Zemlju i onoga koji je o svemu obavješten.

OTCJEPLJENJE ZEMLJE
Naucnici su utvrdili da se Zemlja otcijepila od nebesa odnosno da je nastala nakon jake eksplozije u svemiru. Medu naucnicima došlo je do razilaženja po pitanju mjesta na kojem se Zemlja otcijepila od nebesa. Jedni kažu da je se Zemlja odvojila od Sunca, a drugi da se odvojila od neke druge zvijezde. Allah subhanehu ve te'ala je ovu istinu prenio ljudima prije XIV vijekova preko covjeka koji nije znao ni pisati niti citati. Kaže uzvišeni Allah: "Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi iskomadali, i da Mi iz vode sve živo stvaramo? Zar necete vjerovati?" Enbija' 30 Ovaj ajet otkriva još jednu istinu, a to je da voda predstavlja osnovu za postojanje života. Naime, neki naucnici su utvrdili da jedna vrsta bakterija može živjeti bez zraka, ali bez vode ne može živjeti. Allah subhanehu ve te'ala nam na tu cinjenicu ukazuje prije više od XIV vijekova.


DISANJE U VISINE
Nakon što je covjek napravio razne letjelice i uspio se njima vinuti visoko na nebo, saznao je da na vecim visinama dolazi do smanjenja kiseonika i vazdušnog pritiska. Prilikom letenja u tim visinskim nivoima covjek u prsima osjeca pritisak i žestoku tegobu kao i poteškoce u disanju. O ovome nam Allah subhanehu ve te'ala prije nego je covjek bio u stanju da leti. Rekao je Allah subhanehu ve te'ala: "Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi da ostavi – On srce njegovo stegne i tegobnim ucini kao kad cini napor da na nebo uzleti..." En'am 125


PODRUCJE ASTRONOMIJE
Kada pogledamo savremena naucna dostignuca iz ovog polja koja tek danas potvrduju, ono što je receno u Kur'anu prije 1400. g. Allahovo subhanehu ve te'ala obecanje se ispunilo: "Mi cemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim..." Kaže Allah subhanehu ve te'ala o tome: "...i sve u kosmosu plovi." Ja sin 40 A do otkrica da se u svemiru sve krece došlo je tek krajem XVII vijeka. Kada se vratimo u historiju naci cemo da je crkva spaljivala naucnike koji su govorili: "Zemlja se krece". To je zato, jer je crkva svoje vjerovanje zasnivala na pogrešnim podacima koje su crpili iz iskrivljenih vjerskih izvora. U vrijeme objave Kur'ana nije bilo moguce covjeku da kaže: "sve se u kosmosu krece". Da li je neko u VI vijeku imao mogucnosti da ode svemir, i da li je imao mogucnosti da ga istražuje. "I noc i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove." Enbija 33 "Niti Sunce može dostici Mjesec, niti noc preteci dan, svi oni u svemiru plove." Ja sin 40 Ovo su dva važna ajeta koja bi se mogla odnositi na orbite Sunca i Mjeseca. Ovdje se ukazuje na jasnu cinjenicu i postojanje orbita za Sunce i Mjesec, a ucinjena aluzija na pomjeranje ovih tijela u prostoru vlastitim kretanjem. U naše doba veoma je rašireno shvatanje da se Mjesec okrece oko Zemlje sa periodom od 29 dana. Naša galaksija sadrži znatan broj zvijezda koje su rasporedene po jednom kolutu koji je gušci u centru nego na periferiji. Tu Sunce zauzima položaj udaljen od centra koluta. Buduci da se galaksija okrece oko sebe sa svojim centrom kao osovinom, proizilazi da se Sunce okrece oko tog istog centra po kružnoj putanji. Moderna astronomija izracunala je njene elemente. (Naucnik Shopley je 1917. godine procijenio da je Sunce udaljeno od centra galaksije 10 kiloparsea, što u kilometrima približno odgovara brojki 3 uz dodatak sedamnaest nula.) Da bi se zacijelo okrenuli galaksiji i Suncu otprilike 250 miliona godina, Sunce se pomjera sa približnom brzinom od oko 250 kilometara na sat. Takvo je orbitalno kretanje Sunca koje objavljuje Kur'an prije 14 stoljeca, a cije je postojanje i koordinate dokazala moderna astronomija. Medu ovim cvrstim dokazima, koje nam Allah subhanehu ve te'ala spominje, iz podrucja astronomije je i opis kako ce nastupiti Smak (uništenje) svijeta. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "I kad se planete raspadnu" Infitar 2 ili "I kada se zvijezde ugase" Murselat 8. Allah subhanehu ve te'ala tacno spominje razliku izmedu planeta i zvijezda. Smrt planete znaci njeno raspadanje, a smrt zvijezde znaci njeno gašenje. "I kada se planete raspadnu." "I kada se zvijezde ugase," izgube svoj sjaj. Poznati astrofizicar Hans Ran u svojoj knjizi "Sunceva energija" kaže: "Svake godine nestaju dva tuceta zvijezda, ili zbog eksplozije ili zbog raspadanja ili zbog utroška ukupne kolicine vlastite vodikove mase. Što god zvijezde troše više vodika, to više gube na gustoci, dok im svjetlosna snaga opada."
Jasno je da opadanje svjetlosne snage, ustvari znaci gašenje zvijezde što
dokazuje zapanjujucu preciznost Kur'anskog teksta.